Ponekad je ljudska svijest svašta u stanju napraviti samo da kompromitira samu sebe. Sabotiranje spoznaja može nas samo odvesti stranputicom od osnovnog puta koji svatko mora proći, a to je put učenja, prisjećanja, spoznavanja, proširivanja fizičke realnosti...i rasta. Bez otvaranja srčane čakre nema ni rasta, tako da nam sva teorija ovog svijeta, bez naše unutrašnje asistencije, ne može, kao ni sav praktikum, otvoriti unutarnja vrata prema spoznajama. Istraživanje, propitivanje i traženje odgovora na pitanja, nezaobilazan je dio spoznajnog procesa. Na svako pitanje postoji odgovor, kao što na svaki odgovor postoji novo pitanje koje iz njega proizlazi. Da bismo kvalitetno razumjeli odgovor, potrebno je u potpunosti shvatiti pitanje na koje je taj odgovor došao. Pritom, moramo imati na umu da će na svako retoričko pitanje stići retorički odgovor, na svako suvišno pitanje suvišan odgovor a na svako pitanje koje je postavljeno tek toliko da je postavljeno, stići će odgovor tek toliko da je odgovoren. Um dobija ono što srce osjeća. Sve je misao, ali je sve i osjećaj. Jedno bez drugoga ne ide. Opet, tu treba odvojiti individualno i kolektivno. Rad na sebi individualno i u grupi nije isto, pošto je grupu lakše manipulirati, kontrolirati, programirati i razoriti, kako izvana, tako i iznutra. Traženje odgovora mora biti spoznajno, na individualnoj razini, dok grupa može poslužiti za uspoređivanje informacija i možda malo ubrzavanje procesa koji se opet vraća na individualno. To je vrlo bitno za upamtiti. Govor ega mnogo je jači u grupi i u većem kolektivu jer lakše potpiruje kolektivno nesvjesno.
Na višim nivoima ponekad može doći do ispreplitanje želja sa strahovima, a pošto je strah ljudima gotovo svakodnevna pojava, često se zna dogoditi da se ljudima vrlo lako mogu ostvariti njihove najgore more i strahovi. Upravo zato, čovjek mora paziti što želi, a pogotovo paziti na ono čega se boji. Strah privlači strah, bijes privlači bijes, ljutnja privlači ljutnju, radost privlači radost, ljubav privlači ljubav. Sve se svodi na jednostavnu analogiju - kakvo će se jelo složit, takvo će se i pojesti. Često se događa da većina ljudi u neznanju emitira iz sebe pravu invaziju misli i osjećaja prema drugima što joj se uvijek u nekoj mjeri i vraća, tako da uopće nije čudno da se oni koji vole stavljat ruku u vatru, jednostavno - opeku. Problem nije opeći se, spoznati na temelju naučene lekcije i ne ponoviti istu stvar, nego ponavljati opetovano istu pogrešku nebrojeno mnogo puta i čuditi se u potpunom neznanju - " zašto se to baš meni događa ?! ". Sličan primjer je i nerazriješenost sa nekim događajima u prošlosti. Što je dalja prošlost, to ćemo teže razriješiti sa sobom neku situaciju u kojoj smo se davno našli i koja je na određene načine utjecala na nas. Stavljanje stvari pod tepih i vađenje van kao loših uspomena, samo je odgađanje i strah da se krene prema naprijed, jer spone između nas i određenih situacija u svačijoj prošlosti, postoje. I ne samo da postoje, nego nas vuku natrag tako dugo dok ne postanemo potpuno svjesni objektivnog pristupa koji dovodi do oslobađanja enormnih količina energije, koja se zatim usmjerava prema " naprijed ". Razriješavanje sa prošlošću nije stvar samo mentalne ili empatijske prirode, već spoznajne prirode u potpunosti.
Nešto poput shvačanja fizičkog ali i onog drugog slijepila. Jedna fizički slijepa osoba jednom je izjavila - " slijepac je zapravo onaj koji živi u tami vlastitog duha ". Na sličan način možemo govoriti o slijepilu koje je ekvivalentno nenaučenim lekcijama i neshvaćanju da frustracije usljed nekih situacija koje su nam se dogodile u bližoj ili daljoj prošlosti, dolaze i ostaju zbog ostavljanja energije u prostorno vremenskim procjepima, koju smo jednostavno prikačili za neki događaj ( ili događaje ). Tu energiju treba osloboditi, tj. osloboditi spone između nas i nekog događaja, kao što je već rečeno.
Djela mogu biti ponekad samo skretanje pozornosti sa misli. Pošto nas primarno do bilo kakvih rezultata dovode misli, možemo pokušati ustvrditi da su djela ponekad ili čak često, ovisno o situaciji, samo maska misli. Jedna od najgorih maski putem djela je kritiziranje, koje je čisti produkt ega i težnje da se sebi da veći značaj neko nekom drugom. Intelektualno kritiziranje i težnja za opetovanim raspravama također nisu oslobođene utjecaja ega, bilo da li se teži ka dijalektici ili ne.
Kasnije ćemo malo obrazložiti, po uzoru na prvi dio, Kontrolni Sistem i teze koje su popularizirane zadnjih godina. Sada ćemo još malo ostati na mislima i djelima. Misli mogu ubijati. Da, dobro ste čuli. I metaforički i simbolički. I doslovno. Rast nad samim sobom i svojim slabostima, osvještavanje energije koja je u nama, može nas maltene pretvorit u Supermana. No, koliko bi osvještenost u tim trenucima mogla prevazići želju za moći i za dominacijom ?! Zato nas se ( između ostalog ) i drži u neznanju, jer bi znanje prije iskoristili za negativno, nego za osvješteni rast. Zamislimo da je svemirski program ( spominjan u prvom dijelu ) bio uspješan i da smo kročili van naše galaksije i došli do naseljenih planeta. Da li bi politika posjetioca bila dobročudna ili manipulatorska i imperijalistička ?!
Viši zakon kaže - " svako trčanje pred rudo ne smije izlaziti iz granica vlastitog dvorišta dok dvorište ne postane većinski sposobno da se nosi sa posljedicama...na bilo koji način ". A zemlja je jedno veliko dvorište koje emitira ogromne količine misli i energije kroz različite univerzume, tvoreći putem pozitivnih misli i energija enegetski štit koji nas može štititi od vanjskih negativnih utjecaja, isto kao i negativan štit ( koji je najjači oko Zemlje ), koji nas može " štititi " od pozitivnih kozmičkih utjecaja i propuštati i apsorbirati negativno izvana i zadržavati negativno iznutra. Promjene koje se dešavaju na više dimenzionalnim, denzitetskim i kozmičkim nivoima, a koje imaju veze sa završetkom razdoblja Kali Yuge, Platonove Godine, Veličanstvene Godine, Željeznog Perioda itd. ( što se preklapa sa masom starih proročanstava i drevnim astrološkim kalendarima ), nazovimo ih Valom, dizanjem frekvencije, preklapanjem više Univerzuma i stvaranja novog, jednostavno će utjecati na život na Zemlji u skladu sa energijama koje su do sada emitirane odavde prema van. Na pozitivnu energiju bit će odgovoreno pozitivno. Na negativnu negativno. Tako da dvoje bliskih ljudi može doživjeti raličite sudbine, ovisno o stupnju osvještenosti pojedinca, frekvencijama koje emitira i energijama koje je prihvatio / la tijekom života, neovisno o prostornom ili prijateljskom ili familijarnom aspektu. Potencijalna kataklizma, ako će je biti, bit će najmanje fizička a više multidimenzionalna / univerzalna i donijet će potrese, vulkane i poplave u vidu frekvencija i sposobnosti i predodređenosti nekoga da ih prihvati i da živi i raste sa njima. To je jedini put. Spiralni put evolucije. Sve ostalo je revolucijski put koji će se nanovo i nanovo vraćati na početke neke nove Kali Yuge, sve dok se kolektivno nesvjesno toliko ne smanji da jednostavno više neće biti potrebe za negativnim okolišem u kojemu se generacijski rađamo i prebivamo.
Kaže se da čovjek prvo treba vjerovat sebi i voljeti sebe, da bi mogao vjerovati drugima i voljeti ih. To je istina. Zato je sve jasno... zašto se oko nas događa ono što se događa, pošto većina, gotovo svi, vjeruju preslici sebe za koju misle da su oni sami. Što jače kolektivno nesvjesno / matrix / izmanipulirana realnost djeluje na pojedinca, to više pojedinac izvlači zaključke i logiku iz istog kolektivnog nesvjesnog i pretvara u nešto imperativno, na temelju čega razmišlja i djeluje, što je suštinski pogrešno.
