Vrlo Vrli Novi Svijet

nedjelja, 21.01.2007.

NEKOĆ... I SADA

Nekoć su ljudi baratali sa visokom tehnologijom. Savladali

su sve tehničke pojedinosti i svoj napredak posvetile radu

na svim vidovima energije ne bi li na što bolji način

uspjele postići potpunu kontrolu nad materijom i uzdizanje

van granica fizikalnog. Tek kada su u potpunosti shvatili

da je to jedan dugotrajan i prilično bolan proces, većina

se okrenula starom načinu života. Stari način uključivao je

sakrivanje iza materije i tehnologije. Zatim su stare

civilizacije na Zemlji propale, pa je se nakon toga malo

igralo genima vanzemaljskih i zemaljskih civilizacija, ali

je u duhu Kozmičkih Olimpijskih Igara napravljeno

svojevrsno natjecanje, tko će se prije sjetiti kako se

vratiti na put duhovnog i uzdići se iznad materije, nakon

što je genetskom produktu zvanom " dvonožni pokus koji

priča " oduzeto staro znanje na stare dane. Pa su oni koji

su kreirali " dvonožni pokus koji priča " rekli : " Ako se

do kraja predviđenog ciklusa probudi barem jedna jedina

individua, znači da je ovaj naš pokus ( eksperiment ) imao

nekakvog smisla ". I ciklus pocne teći. I materija uzme

glavnu riječ. Pa se ljudi malo ubijali, pa se mirili, pa se

opet ubijali, pa se opet mirili...pa došao netko tko je

rekao : " nemojte se boriti, ja ću vam pomoći ". Ljudi

spuste oružje i stranac započne svoju priču : " Vi koji ste

oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim

riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo

na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih

profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne

probudite ". I neki ga slijediše...Drugi se ogluše na

proroka i učitelja nekih. I počnu dalje ratovati. Na drugom

kraju svijeta, pojavi se drugi prorok koji započe svoju

priču drugim ratnicima, potpuno drugim riječima :" Vi koji

ste oko mene i koji će znati prepoznati istinu u mojim

riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovati pravo

na potpunu Istinu...ostali ćete past pod utjecaj kointernih

profesionalaca koji će vam pričati laži tako da se nikad ne

probudite ". Ajde dobro...riječi su iste, ali su bile na

drugom jeziku :) I on okupi također vjerne sljedbenike.

Svaki od proroka nekolicini da privilegije da među ostalima

naprave reda kada netko od njih počne malo sumnjat u riječi

bilo kojeg od dva nuditelja istine. Prvi nuditelj istine

kaže svojim sljedbenicima : " nebo je zeleno, oblaci su

crveni a stabla su narančasta...u slučaju da vam netko kaže

suprotno, želi vas odvest na krivi put. " Drugi kaže

svojima : " nebo je žuto, oblaci su smeđi a stabla su

grimizna i onaj tko tvrdi suprotno, taj radi za prve ".

Misle si ljudi i misle - jel zeleno il žuto...jel crveno il

smeđe...jel narančasto il grimizno...? " Misli si jedan i

misli i kaže nakon podužeg vremena : " ja mislim da je nebo

sivo, oblaci rozi a stabla šarena ! " " Hahahahahaha -

započnu se smijati ostali - vidi morončinu haha, vidi

idiota haha, vidi debila hahaha kako je glup. " Njihovi

gurui se također nasmijaše, ali iz prikrajka, da ih nitko

ne vidi. Nasmiju se samo onima koji su najbliži njima i

kažu : " vidite kako bi svatko danas htio biti novi prorok.

" Oni se nasmijaše na to, znajući da su u blizini svog

proroka sigurni od laži i od kojekakvih manipulacija od

drugog proroka, ali i od navopridošlih proroka ". Svaki od

proroka, kao da su pročitali misli svojim najbližim

ljubimcima, kažu na opće iznenađenje svoje pastve : " Ja

vidite, ne želim da me vi smatrate prorokom. Svi smo mi na

jedan način proroci. Ja samo želim da naučite misliti

svojim glavama i da danas sutra to znanje znadete prenijeti

svojim potomcima " - nastavljajući - " jer ja sam čovjek

kao i vi. Od krvi i mesa. Ja vam dajem slobodu da

razmislite o svemu što vam ja prenosim. Možete biti i

kritični ukoliko to želite. I ja bi volio biti kritičan

spram sebe i tvrdit da sve o čemu ja govorim nije istina i

da možda u riječima drugog proroka ima također istine, ALI,

na moju i vašu veliku radost ( za dobre stvari ) i veliku

žalost ( za loše stvari ), sve ono što vam prenosim je

istina, ali ja znam da ste to već odavno i sami shvatili i

da ne dvojite u moje riječi. " Oni počnu brzo odmahivat

glavama govoreći - " lagali bi vam kada bi rekli da ponekad

nismo malo provirili šta se sve to krije iza riječi drugog

proroka, ali smo na kraju zaključili da tamo ima toliko

laži i toliko neistina...baš kako ste nam Vi to govorili,

proroče i učitelju naš. " Zamišljen, učitelj kaže : " to je

bila kušnja onih koji žele manipulirat vama u

potpunosti...I vi ste tu kušnju savršeno savladali " -

nastavljajući - " bravo, bravissimo...Ovime ste dokazali

sebi da sami razmišljate svojim glavama...kao jedan. I

samim time, ja sam strahovito ponosan na to ! Svi ste

individualni do neslučenih granica...a misli vam se ne

razlikuju ni za milimetar " - vičući ozareno - " dođite

sada bliže da vas Babo sve zajedno izgrli i izljubi." Oni,

poput razigrane i pohvaljene djece, potrčaše svom pastoru u

naručje, zaboravljajući ispod njegovih velikih i divnih

toplih ruku, kako su bili zapravo jako blizu da ih

slatkorječive riječi drugih proroka ne odvedu pored Puta, u

vječnu tamu iluzije i mraka. U isto vrijeme...kamera se

pomiče na drugi kraj Zemlje, prikazujući drugu skupinu

nasmijanih ljudi, kako opušteno sjede, leže i kleče pored

drugog gurua, tajanstveno se osmjehujući...Sa " onim "

sjajem u očima.


DI END

- 04:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.01.2007.

Dugoročno i kratkoročno


Dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze a kratkoročne stvari ponekad mogu biti kratkoročne na duge staze. Koliko se god ovo činilo na prvi pogled banalnim i lupetajućim, ajmo malo ovu izjavu analizirat dio po dio. Uzmimo jedan primjer. Kada nešto planiramo i smatramo da će to što planiramo uroditi plodom kroz neko duže vrijeme, to se naziva dugoročnim planiranjem. Mi već u glavi imamo stvorenu sliku o tim potencijalnim plodovima. Ne moramo to vizualizirati, ali obično mi " vidimo " neke segmente potencijalne budućnosti bilo da vjerujemo da će se to dogoditi, bilo da nismo sigurni ali opet polažemo neke nade u to. To čemu se nadamo i čemu stremimo bilo da to radimo jer nemamo što za izgubiti, bilo da to žarko i pod " svaku cijenu " želimo, može uroditi plodom mnogo brže nego smo to očekivali. Ukoliko to dođe brže nego što smo očekivali, tu dolazimo do zaključka da dugoročne stvari ipak nisu u tom slučaju dogoročne već kratkoročne. Nisu. Mi smo ih zamislili dugoročnima i poslali, tj. " poslali " ih na duge staze. To što su se te stvari manifestirale, da tako kažemo, prije vremena, ne znači da one i dalje nisu dugoročne. E, tu dolazimo do onog bitnog. Da li se mi znamo sa željenim " poklonom " nositi na način na koji na koji bismo se teoretski nosili ? Zapamtimo, teorija i praksa nisu isto. Znam da bi odgovor trebao biti da je sve to individualno, ali ipak, imam osjećaj da bi većina taj " poklon " uzela, nakon što prodje prvo oduševljenje, zdravo za gotovo. U tom slučaju, velike su vjerojatnosti da poklon ubrzo postane samo stepenica više u nekom novom stremljenju prema dugoročnom drugom " poklonu ". Bilo da taj poklon padne u zaborav, bilo da se nakon nekog vremena počinje smatrati nečim što je " Bogom dano " i na što uvijek i u svakom trenutku imamo pravo " ili da nakon nekog vremena počnemo na taj " poklon " gledati kao na nešto što ipak nije bilo niti poklon, već neki prolazni " poklončić ", tu dolazimo do onog osnovnog - dugoročne stvari ponekad dugoročne na kratke staze. Isto vrijedi i za suprotan slučaj. Želimo da se nešto kratko traje jer nismo zadovoljni sa time. Jednostavno, napravimo nešto da prekinemo to " nešto ". To nešto se makne. Nešto što je bilo kratkotrajno na kratke staze u određenim slučajevima može stvarno nestati. No, ponekad, može se vračati.....i vračati..... i vračati.....na duge staze.

Možda bi ponekad bilo dobro, za promjenu, čisto da vidimo, napravit rez i ubrzat dugoročno, tek toliko da vidimo na li promjenjeno dugoročno može ispast kratkoročno i kao takvo nas navest da se posvetimo slijedečem kratkoročnom, pa da vidimo da li ćemo šta promijenit. Ili nešto kratkoročno pustit da se ponavlja, tek toliko da vidimo od čega smo zapravo napravljeni.

- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.01.2007.

Vrlo Vrli Novi Svijet

UVOD


Nekoliko tjedana razmišljam kako da nazovem ovaj blog pa

zaključim nakon dugo umovanja, da bi možda najbolje bilo

nazvati ga Temelji Svijesti. Iako, na kraju se odlučih

nazvati ga ( po uzoru na Huxleya ) Vrlo Vrli Novi Svijet.

Naravno, da se čitatelja ne navede na krivi trag, sve ovo

sto će pročitati, sa samom svijesti, objašnjenoj iz čisto

psihološkog kuta gledanja, neće imati baš prevelike veze.

Neće imati veze ni sa fenomenologijom niti vječitim

filozovskim mistificiranjem svijesnosti i postavljanjem

više pitanja nego što je moguće dat odgovora. Da li odgovor

na svako pitanje postoji ? Vjerojatno postoji. Da li mi

možemo dati odgovore na sva pitanja koja smo si postavili u

životu ? Ne. Onaj koji kaže da ima odgovore na sva pitanja

vjerojatno ima više problema sa samim sobom nego sa

pitanjima na koja može dati odgovore.

Bitno je u svemu tome naći osnovnu premisu. Ljudi ne znaju

odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju naći i pokušavaju

dati. To u svakom slučaju nije isto kao i imati odgovore.

No, sve u svemu, danas možemo " odgovore na sva moguća i

nemoguća pitanja " pronaći kod mnogih " nuditelja istine "

poput raznih religijskih organizacija, znanstvenih

udruženja, raznih medija, " produhovljenih " ( takozvanih )

internet warriora, pa sve do sitnijih i krupnijih gurua,

Ušbukur Baba, Alaj Baba, Meher Baba, Sai Baba i sličnih.

U mom se kraju obično kaze da babe vole izmišljati i

baviti se tračevima, kao i iskrivljavati ćinjenice kako

njima odgovara, ne bi li iz ničega stvorile nekakvu

situaciju ili ne bi li vec postojeću situaciju ( više ili

manje realnu ) zamijenile što manje realnom ili potpuno

fiktivnom. No prateći osnovnu premisu - " ljudi ne znaju

odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju pronaći ", pitamo

se šta su ti isti ljudi spremni učiniti da pronadu

odgovore.

Kao prvo i najprihvaćenije, ljudi ih traže pored sebe, bilo

da se pored njih nalaze novine ili daljinski. Možda poneki

magazin sa obližnjeg kioska. Možda neka knjiga koja je

preporučena od strane nekog za koga smatraju da o tome zna

više od njih. Možda odlazak na misu. Možda čisti kavanski

razgovor. Mozda traženje nečeg " egzotičnijeg " da im dade

odgovore na masu stvari. Bilo gdje da se to nalazi, nalazi

se pored njih. Zapamtimo riječ - pored.

Kao što svatko ima svoje mišljenje, jednako tako svatko ima

pravo na to isto mišljenje. To pravo mu nitko i ništa ne

može oduzeti. Promjena mišljenja uvjetovana je jedino

slobodnom voljom pojedinca da ga promjeni u svijesnom ili

nesvijesnom stanju. Koja je razlika ? Razlika je ogromna

jer kada pojedinac mišljenje mijenja u svijesnom stanju on

prati sve segmente promjene mišljenja, kao i uzročni faktor

zasto je mišljenje mijenjano i, možda jos bitnije, u kojoj

mjeri je mijenjano. Nesvijesno mijenjanje mišljenja je

mijenjanje bez pračenja promjene i uzroka zbog kojeg je

došlo do promjene misljenja već čisto povođenje za

posljedicom. U tom slučaju, jedno je mišljenje zamijenjeno

drugim a da pritom to ni ne primjetimo.

" Mislim, dakle postojim " - je jako lijepa uzrečica koja

se moze protumačiti na deset milijuna simboličkih načina.

Pitanje je - " što mislim ? " i " da li zbog toga postojim

? ". Ljudi koji su mnogo razmišljali došli su do jednog

vrlo lijepog zaključka - sve je misao. Neki su otišli korak

dalje pa napomenuli da smo svi možda stvoreni iz jedne

jedine misli. Neki kažu da misli oblikuju našu vlastitu

realnost. U sva tri slučaja ja bih se složio, jer gledajući

najjednostavnije što možemo, da nije bilo misli, ne bi bilo

ničega. Sve što je čovjek stvorio, stvorio je mislima koja

je pretočio kasnije u djela. Pozitivne misli, negativne

misli, neutralne misli...sve kasnije postaju djela.

Sa ovim se većina neće složiti i pitat će se na koji način

sve postaje djelo. Postaje na sasvim jednostavan način. Ako

ste zamislili u glavi zgradu koja se ruši, bilo bi glupo

tvrditi da će se zgrada srušiti, ALI, u vašim mislima ta

zgrada je srušena. U svijetu materije ta zgrada nije

srušena, u svijetu misli zgrada je srušena a možda i opet

podignuta. Mozda je srušena milijune puta i podignuta,

sasvim nebitno, no jedna činjenica stoji - zgrada je

srušena. Svijet misli, dakako, nije isto sto i svijet koji

nazivamo relnim svijetom, svijetom fizikalnih zakona,

svijetom koji je po nekima stvoren od Boga, po nekima

stvoren od materije nakon Velikog Praska ... bez obzira

gledamo li na to kreacionistički ili čisto znanstveno.

Svijet misli je nešto mnogo, mnogo suptilnije i na oko

bezopasnije od materijalnog svijeta.

No je li uvijek tako ? Zamislimo misao o rušenju zgrade u

glavi nekog tko tu zgradu želi srušiti iz mnogo razloga.

Zamislimo misao nekog tko želi sukobe a ima poziciju da to

i ostvari. U tom slučaju, misao može postat stvarnost.

Proces - sa riječi na djelo ne mora ni započet. Bitniji je

proces - sa misli na djelo. U tom slučaju, svijet misli

možemo slobodno nazvat proto ( ili prvotnim ) svijetom

djela. Time bi mogli reći da ipak postoji nesto sto

prethodi materiji, pošto svijet misli nikako ne bi mogli

nazvati materijalnim svijetom. Postoji li model za to ? Ne,

jer misao ne mora uvijek utjecat na materiju van glave

osobe koja misli, ali može gotovo uvijek utjecat na

materiju od koje je sazdana osoba koja misli.

Svaka misao utječe na materiju koja čini mislioca, na način

da prvo djeluje na osjećaje osobe. Da li se osjećaji mogu

objasniti kao materija ? Ne mogu. U tom slučaju, imamo već

dva, nazovimo ih, " Pred Svijeta " ispred materije. Da li

osoba neće ići rušiti zgradu ili će je ići rušiti, hoće li

barem razmišljat temeljito o tome, kovat planove ili

krenuti na čisto djelo sa rezultatom koji će kasnije

uslijediti, za osjećaj je čisto nebitno, posto će osjećaj

biti stvoren u trenutku kada se kreira misao. Svaka misao

stvara osjećaj. Osjećaj može biti bilo kakav, sto je u ovom

slučaju opet nebitno. Bitan je sam - osjećaj.

Tek nakon dva nevidljiva svijeta dolazi svijet koji možemo

nazvat vidljivim, iako ga svatko vidi na svoj način. Dvije

osobe mogu gledat jednu stvar i vidjet će je skoro

identično, ali neće je vidjet isto. Zašto ? Prvi i osnovni

razlog bio bi da dvije osobe nisu iste. Nitko nije isti.

Opet mudri ljudi kažu da je svaki čovjek priča za sebe.

Apsolutno točno, ako se mene pita. Pa opet, neki kažu da je

čovjek svemir za sebe. O, sa ovim se mogu itekako složiti.

Mislim, imamo mi dvije ruke, dvije noge, jedan vrat, jednu

glavu i trup, ali ne postoje dvije osobe kod kojih je to

identično. Tjelesne proporcije razlikuju se od pojedinca do

pojedinca. Otisci prstiju, DNK...sve nam se razlikuje, u

većoj ili manjoj mjeri. Novija znanstvena istraživanja

pokazala su da i potencijalni klonovi ne mogu imati iste

značajke kao " original ". Znači, individualnost ipak

postoji a da se nismo ni milimetra makli od vanjskih

čovjekovih karakteristika.

Juuuuuuupiiiiiii. Samo razmišljajući o tome udaljio sam se

već podosta od početka a da nisam do sada rekao ništa.

Opet, rekao sam i previše. Sve ovisi o kutu gledanja. No,

držimo se materije, barem kao nosioca do kraja poglavlja.
Svojom materijom djelujemo na materiju oko sebe. Znači,

elektroni, protoni i jezgra sačinjavaju atome, atomi

molekule, minerale, ugljikohidrate, proteine, DNK lance...

Ovi se opet granaju i tvore složenije tvari da bi na kraju

dobili čovjeka - složen fizikalno biokemijski organizam

koji hoda, trči, leži, skakuće, radi, zijeva i tako dalje.

činjenica je - taj organizam...ta materija...se kreće.

Ajmo reći, čovjek i svi živi organizmi su živa materija i

to ih bitno razlikuje od čaše...vode, recimo, koju piju. To

je u neku ruku istina, ali i čaša vode sastoji se od atoma

i molekula. Doduše, nema ono sto je potrebno da bi

razgovarala s nama, ali, čaša vode, znači atomi i molekule

+ sama voda, znači, atomi i molekule imaju veze sa nama

samima, pošto u sebi imamo, tj., napravljeni smo od atoma i

molekula, ali, vidi vraga, imamo u sebi i malo poveći

postotak vode. Znači, čovjek je čaši vode ipak bliži nego

što se u početku mislilo. Neki ljudi kažu da je sve Jedno a

da to jedno obuhvaća Sve. Hm, o ovome bi se dalo

porazmisliti, ali, ostanimo mi još na samoj materiji.

Bilo šta čovjek da radi, radi na više nivoa. Materijalnih

nivoa ? Da li je sve materijalno vidljivo ? Nije. Atomi i

molekule, kao i sitnije stanice u tijelu, nevidljivi su

golim okom. Opet, da li je oko mjerilo vidljivosti i

nevidljivosti ? Iz naše perspektive da. Iz perspektive koja

nije naša...definitivno ne. Da li je ispravna naša

perspektiva ili perspektiva koja nije naša, trenutno je

nebitno. Čovjek kada obavlja neku radnju, dakle, djeluje

svojim atomima i molekulama na atome i molekule materije sa

kojom je u interakciji. Bila ta interakcija trenutna ili

dugotrajnija, djelovanje je ono što je bitno. Kao i sama

interakcija.

Da bi čovjek obavljao neku radnju, potreban je uloženi rad,

vrijeme i brzina određene mase određene materije kojom se

djeluje na drugu materiju. Bila ta druga materija potpuno

statična ili dinamična, trenutno je nebitno. Materija može

graditi materiju, može utjecati na nju na bilo koji način,

a može ju i uništiti. Uništavanjem, materija prelazi iz

jednog oblika u drugi oblik. Razbijemo li televizor,

njegovi ostaci jos su uvijek televizor, samo razbijen.

Činjenica je - televizor je televizor, razbijen ili cijeli,

pokvaren ili ispravan. Razlika je samo u funkciji, da li

nama služi ili ne. Materija utječe na materiju ali jedna

materija ima određenu svijesnost da može odrediti da li joj

je druga materija potrebna ili nepotrebna.





1. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI, INDIVIDUALNOG I

KOLEKTIVNOG



Da li je svijest dio materije ? Teško, ako mene pitate.

Mozak da. Svijest, ne. da li su mozak i svijest isto ?

Nisu. Jednom mi jedna gospođa kaže - " ja ne vjerujem u ono

što ne vidim ". " U redu, gospođo " - kažem ja - " samo sto

ja ponekad ne vjerujem ni u ono što vidim ". Možemo li

vidjeti svijest ? Ajmo onako, zdravo logično. Ne možemo.

Znači, već se treći svijet javlja od nikud i staje na

poziciju ispred materije. Istina je doduše da je svijest

satkana od misli. Satkana je i od osjećaja. Ali opet,

svijest osim sto je satkana i od jednog i od drugog,

satkana je od još mnogo toga i može se slobodno reći da

prekoračuje i misli i osjećaje a opet, proteže se kroz njih

poput najtanjih niti iz nekog tkalačkog stana.

Što je ustvari svijest ? Mozemo li reči da je svijest dio

mozga koji služi za razmišljanje, razlučivanje, donošenje

zaključaka i davanja naredbi tijelu što da učini ? Možda.

Sto pokreće svijest ? Da li su to neuroni, transmiteri,

naravno atomi i molekule i još mnogo toga što čini mozak

mozgom ? Možda. Ipak, postavlja se jedno rudimentarno

pitanje - zašto onda svi ne razmišljamo isto ? Ako je

svijest samo dio male nevidljive materije ( ili materija )

onda bi svijest trebala biti više manje ista kod većine

ljudi. Ovako, ispada da je svijest puno više sklona

anomalijama i to u mnogo većem postotku nego su to ljudske

vanjske karakteristike. Software je uvijek osebujniji od

hardwarea, zar ne ?

Znači, mi svijest ne možemo vidjeti. Fizikalno, kemijski i

biološki nismo mogli dati dovoljno dobrih objašnjenja zašto

nam se svijest svima toliko razlikuje pa se ljudska

djelatnost istraživanja iste svela na nove grane. Problem

je u tome što su neke od tih grana starije od same fizike,

a opet, ljudi koji su radili na istraživanju svijesti bili

su istovremeno i znanstvenici. Ajmo počet od filozofije.

Grci su imali nekolicinu vrhunskih filozofa prije dvije

tisuće i kusur godina. Oni su se istovremeno bavili i

drugim naučnim djelatnostima ( matematikom, astronomijom,

onim sto danas nazivamo fizikom itd. ).

Srednjovijekovna filozofija bila je raspodjeljena od

crkvene ( religijske ), pa do onih malo tajnijih i

okultnijih. I u jednoj i u drugoj bilo je znanosti. Ajmo

konstatirat da je preteća današnje kemije bila upravo

alkemija, okultna znanost koja je spajala znanost i

filozofiju. Religijski aspekt ću, za sada, držati po

strani. U novije doba, od Kolumba na dalje, filozofija je

počela opet dobivati na snazi, uzdajući se u same temelje

nastale u Staroj Grčkoj. Znači ovako, ako sam dobro

shvatio... U starom svijetu i novom svijetu filozofija je

bila slobodnija nego u Srednjem vijeku. U Srednjem vijeku

Evropom je vladala crkva. Ajmo se usudit zaključit da se

crkva i filozofija stoljećima lagano razilaze.

U doba baroka i renesanse opet dolazi do spajanja znanosti,

ovaj put u obliku spajanja onoga što danas nazivamo fizikom

i onog što danas nazivamo kemijom, samo se u ono doba još

zvala alkemija. Newton, čije današnje zakone više manje svi

znaju i kojega drže ocem fizike materijalnog tijela i krute

točke, umro je od trovanja živom izvodeći alkemijske

pokuse. Da se ne zamaramo sada sa time... Kasnije se javlja

jedna poprilično kruta znanost koja uspijeva na temeljima

Kantove i Descartesove ostavštine spojiti filozofiju i

znanost, a to je psihologija. Znači, tadašnja znanost nije

mogla na adekvatan način objasnit na koji način funkcionira

čovjekova svijest, a filozofija je bila razjedinjena u

pogledu toga, tj. koliko glava toliko teorija, psihologija

je bila ona nit spasenja i uvođenje tračka svjetlosti da

obasja ponor između nauke i filozofije...i filozofije i

filozofije.

Doktor Freud danas se smatra jednom od najistaknutijih

ličnosti na polju psihoanalize i proučavanja svijesnog i

nesvijesnog. Znanstvenici kažu da čovjek koristi 6 do 15

posto mozga. Pitanje je da li svijest obuhvaća samo to ?

Psihologija je dala tu odgovor u obliku svijesnog

obuhvaćanja tih 6 do 15 posto a nesvjesnog obuhvaćanja

ostalog. U biti, ajmo radije reći - podsvjesnog obuhvaćanja

ostalog.

Podsvijest je, dakle, to sto obuhvaća " ono ostalo ". Što

ostalo ? Šta je to " ono ostalo " ? Neki kazu, poput

spisatelja Davida Ickea da se u podsvijesnom nalaze viši,

božanski impulsi, poput ljubavi, viših osjecaja,

kreativnosti, sa uzvišenim stanjem uma i stanjem duha.

Mozak se sastoji od lijeve i desne moždane hemisfere.

Lijeva je logična, pragmatična, racionalna i sačinjava dio

svijesnog dok je desna podsvijesna ( nesvijesna ) i

obuhvaća sve što je navedeno u prethodnoj rečenici. I

lijeva i desna imaju osjećaje, samo što su prvi osjećaji u

službi racionalnog. Drugi nisu.

Uzmimo jedan jednostavan primjer. Možemo li opisati

osjećaje ? Teško. Riječi su samo distorzirani ( izmjenjeni

) fragmenti, kako misli, tako i osjećaja. Postoje samo oni

koji su sposobniji riječima opisati osjećaje i one koji su

manje sposobni. Naravno, postoje i oni koji su potpuno

nesposobni za tako nešto, ali, u globalu, više manje svi su

to u nekoj fazi života, manje ili vise uspješno, pokušali.
Osjećaj nije opipljiv i razlikuje se od osobe do osobe.

Štoviše, razlikuje se od prethodnog osjećaja iako na prvi

pogled ( da se tako izrazim ) izgleda da su isti. Ako netko

kaže - " ja tu osobu volim zato sto dobro kuha ",

predstavlja jednosmjerni osjećaj koji sa drugom osobom ne

mora imati nikakve veze. No ako netko kaže - " ja tu osobu

volim zato što ona voli mene ", tu već dolazimo do procesa

uzajamnosti kao i malo težeg objašnjenja od puke ljubavi

prema osobi koja se trudi oko našeg nutricionizma.

Osjećaje je teško opisat i jedino sto druga osoba moze

primit su preslike osjećaja prve osobe, naravno, ako prva

osoba priča o trećoj osobi. Ukoliko druga osoba osjećaje

poklanja drugoj osobi, na koji način druga osoba raspoznaje

riječi od osjećaja ? Ako drugoj osobi kažem - " ti mi mnogo

značiš " a osjećaj mi se dijametralno razlikuje od

izjavljenog, druga osoba to može vrlo lako prepoznati. Kako

? Opet na nematerijalan način. Potrebna je samo dobra

opservacija i određena doza vlastite objektivnosti. Osjećaj

da li nam netko želi dobro ili ne, ne može se objasnit

racionalno, tako da dio svijesti koju nazivamo podsvijest u

tom trenu postaje dominantna. Da li je intuicija dio

podsvijesti ? Rekao bih da je, pošto do sada ništa ne

upućuje da se intuicija moze racionalno pojasniti i

objasniti.

Bitno je napomenuti da se i svijest i podsvijest razlikuju

od osobe do osobe. Fizikalne značajke se razlikuju u

mnogočemu, svijesne se razlikuju drastično ( pošto nitko ne

razmišlja racionalno na isti nacin ). U tom slučaju moglo

bi se reći da se podsvijesne značajke razlikuju enormno.

Svi volimo različite stvari, težimo različitim stvarima i

stvaramo različite stvari bez obzira na okolinu. Okolina

utječe na nas samo u onoj mjeri koliko se naš svijesni dio

" složi " sa njom. Ako su fizicke značajke " ukrašene "

različitom odjećom, obućom, ukrasnim detaljima, svijesne "

ukrasene " intelektom, statusom, staležom...podsvijesne su

" ukrašene " sa onim što nije uvjetovano ničim već nama

samima. Ako ćemo vjerovati ezoterijskom principu o

čovjekovoj suštini i čovjekovoj ličnosti, tj. o ličnosti

koja se mijenja u odnosu na okolinu i u skladu sa

promjenama dok suština od rođenja do smrti ostaje ista,

onda možemo slobodno ustvrditi da je čovjek tijelo /

materija ispunjena ličnošću ( svijest ) i suštinom (

podsvijest ).

Postoji jedna lijepa anegdota o istočnom i zapadnom čovjeku

te o razlici u osnovnim pogledima na neka načela ljudskog

djelovanja. Kad zapadni čovjek pere automobil, on razmišlja

što će radit nakon što opere automobil, koliko vremena će

još prati automobil. Kad se uhvati slijedećeg posla, već će

u mislima biti u " budućnosti " i " raditi " nešto drugo.

Dakle, zaključak je da zapadni čovjek sve šta radi, radi

automatski i neusklađeno na relaciji misao - materija.

Istočnjak će raditi isto po pitanju materije, samo što će

misao biti fokusirana na SADA. Ne na minut, dva, tri ili

sat, dva, tri unaprijed nego na upravo onaj tren kad svojom

materijom ( tijelom ) utječe na drugu materiju ( spužva,

automobil ). U tom trenutku, istočnjak će zamijetiti kap

vode koja pada sa spužve, presijavanje sunca na limu

automobila, svoje ruke dok rade radnju. Ukratko, uhvatio je

tren i po mom osobnom mišljenju napravio je puno

kvalitetniji posao. Možda nije radio toliko brzo kao

zapadnjak ali je, vjerujem, bio ispunjeniji samim činom od

zapadnjaka. Činjenica je da su i jedan i drugi automobil

oprani. Razlika je u načelu.

Još jedan jednostavan primjer. Svi znamo da je bilo kakvo

djelovanje čovjeka, djelovanje mase u određenom vremenu.

Čovjek ako sjeda u auto i po autoputu juri 240 kilometara

na sat stići će na odredište mnogo prije čovjeka koji je

vozio 50. Nebitno da li zakoni dozvoljavaju i jednu i drugu

brzinu po autoputu. :) Bitno je da će prvi stići brže ali

da ga netko pita šta je putem vidio, ovaj bi vjerojatno

rekao ništa. Drugi bi vjerojatno znao opisat više stvari.

Sam proces opservacije je itekako bitan za ono što čovjeka

razlikuje od mašine. Automatsko rađenje neke radnje i misao

kako da obavi slijedeću radnju, značajka je koja krasi

kompjutore i strojeve. Čovjek je daleko više od toga.

Zato je bitno svijest i podsvijest dovest u balans ili

ravnotežu. Balansiranje svijesti i podsvijesti prema mnogim

znanstvenim i pseudoznanstvenim autorima, dovodi do

stvaranja nove svijesti - supersvijesti. Pri tome bilo

kakvi oblici transhumanizma i ekstropije padaju u vodu

jednostavnim zaključkom - čovjek nije mašina. Supersvijest

je nova vrsta svijesti sa potpuno novom vrstom misaonih

procesa. Prije toga, od empirijskog je značaja objasniti

povezanost samog čovjeka i frekvencija.

Ljudsko tijelo djeluje na određenoj frekvenciji. Sve ima

svoju frekvenciju. Vid, sluh, njuh, opip, okus, podražaji i

boli. Frekvencije koje može vidjeti naše oko nisu iste

frekvencije koje može čuti naše uho. Postoje ulazne

frekvencije, frekvencije koje se apsorbiraju u pojedinom

centru i frekvencije koje se dalje emitiraju drugim

centrima ili na neki drugi izvor. Samim time, svijest ima

svoju frekvenciju. Podsvijest ima svoju. Supersvijest

obuhvaća i frekvenciju svijesti ali i frekvenciju

podsvijesti, absorbira ih u sebi i opet ih emitira dalje.

Na žalost, današnja nauka i psihologija još uvijek

zastajkuju na pukom proučavanju svijesti, logičkog i

racionalnog dok im podsvijest predstavlja neku vrstu kante

za otpadke od svijesti.

Ljudi su strašno čudna bića. Još od vremena kad su ovladali

vatrom misle da se može ukrotiti bilo šta prirodno. Ako je

ovo imalo smiješno, mogu komotno, onako ležerno reći

slijedeće - ljudi MISLE da vladaju energijom. Ljudi su

ovladali umijećem paljenja i gašenja vatre...kad ? Prije

kojih par stotinjak tisuća godina, zar ne ?! Pošto nitko od

svjedoka tog događaja vise nije medju živima, morat ću

vjerovat povjesničarima. Stotinjak tisuća godina vamo -

tamo...da li je bilo prije 100, 200 ili 300 tisuća. No

ostaje jedan alarmantan podatak koji obilazi stranice crnih

kronika iz novina u novine, obilazeći cijelu planetu u par

dana - vatra odnosi živote.

Dovraga i bestraga, pa ja sam mislio da su ljudi ovladali

vatrom ?!?!?! Ili nisu ??? Ljudi su ovladali strujom.

Jednostavnim pritiskom prsta na sklopku. Opet...i struja

odnosi živote. I voda odnosi živote. I vjetrovi odnose

živote. Moje pitanje je - da li su ljudi uistinu ovladali

energijom u različitim oblicima ili samo misle da je tako

?! Razmislimo o tome. Na nas i okolinu djeluju kinetička i

potencijalna energija kojima također mislimo da vladamo.

Čovjekova greška je što cijelo vrijeme misli da vlada nečim

- i energijom, i prirodom. I sobom.

Da li smo otkrili sve vidove energije ? Da jesmo, mislim da

bi ih razboritije i inteligentnije koristili. Solarna

energija pokazala se itekako dobra u praksi, no mi svejedno

koristimo fosilna goriva koja zagađuju okoliš i uništavaju

atmosferu. Od solarne energije nitko nema koristi, a ovo je

svijet koji se vrti oko para. Kolektivno dobro i nauka u

sluzbi čovječanstva su globalni mitovi za ljude niske

inteligencije. Ako se mene pita, čovjek nije još do kraja

zakoračio iz pećine, a oni koji jesu, prošli su poput

glavnog lika u priči " Platon I Pećina ". Dakle, vraćanje u

pećinu je gubitak vremena, čak i onog linearnog oko nas.

Zato, ako otkrijete bilo kakav novi izvor energije, za Boga

miloga, čuvajte ga za sebe ili ga podijelite sa bližnjima.

Od sada ću izraz svijest koristit samo kao jedinicu za

čovjekovu opservaciju stvari oko njega otvorenim očima. Evo

ovako : " Svijest je od sada, dok ne kažem suprotno, samo

jedinica za čovjekovu opservaciju stvari oko njega -

otvorenim očima ". Evo tako. Povijest je jedna vrlo

interesantna stvar. Neki kažu da je pišu pobjednici. Pa kad

pobjednici odu a vlast preuzmu gubitnici, tj. bivši

gubitnici ili netko drugi, opet ti mjenjaju povijest, pa

opet neki treći i tako unedogled. Interesantno je slijedeće

- ne znamo točno sto se sve na ovim prostorima događalo u

proteklih dvadesetak godina, ali eto znamo što se

odigravalo prije par stotina, tisuća, desetaka ili stotina

tisuća godina.

Imamo arheološko nalazište u kojem se pronađu koplja,

štitovi, mačevi i slične stvari. Pa se kaže kako se

ratovalo i proturi u čitanke. Pa se nađu posude, ukrasi i

slično pa se kaže kako se jelo i ukrašavalo sebe i svoj

interijer / eksterijer. Pa se pronađu nalazišta sa obućom

od jednog metra, toljagama od nekoliko metara, mačevima,

štitovima, zdjelicama i ukrasima starim preko 100 tisuća

godina, kostima prosviranim vatrenim oružjem starim 40

tisuća i lubanjama rezanim savrsenim laserskim rezovima

starim 250 tisuća godina, i procjeni se da nije pametno

davat van jer je nemoguće da su prije živjeli divovi ili

neka ili neke naprednije intraterestrijalne ili

ekstraterestrijalne rase. Pa ko će normalan u to danas

vjerovat ?!? U egipatskom hramu nalazi se slikovno pismo

čiji jedan redak možemo vidjeti u uvodu u povijesne

emisije, u obrazovnom programu, u čitankama i

enciklopedijama...

Interesantno je da se dva slikovna redka ispod nalazi lik

koji teško da liči na Egipčanina iz tog doba, ali čudnovato

liči na one male sive / zelene kakve su mozda našli u

Roswellu prije 60 godina i čije nas velike insektoidne oči

gledaju sa majica, bedževa, torbi, bilježnica, knjiga,

stripova, serija, reklama, i filmova. To se ne uklapa u

povijest kakvu znamo a i tko će normalan u to vjerovati ?

Pazite, ovo nisu rekla - kazala priče nego kontroverze o

kojima se danas može pronaći puno vizualnih, audio i

opipljivih činjenica. Ipak, " gos`n doktori " ( kako narod

u nas zna reči za svakog tko ima vise od 16 razreda škole i

koristi se terminologijom iz nekih čudnih i zastrašujuće

debelih knjiga ), rekli su da su to gluposti i priče za

malu djecu.

Interesantno je koristit termin glupost u kontekstu

povijesti, u svijetu gdje se ljudi ne mogu složiti da li je

svijet nastao evolucijom ili ga je stvorio Bog. Ili je u

pitanju bilo nesto treće. Samim tim, riječ dokaz je

strahovito gruba riječ, i van pravnog konteksta ( kod nas

ni to ! ) nema nikakvu težinu. Dokazi su u naučnom svijetu,

poput šturog Millerovog eksperimenta iz 1954. godine kojim

je " objasnio " Primordijalnu Juhu i stvorio model nastanka

života na Zemlji, i masa sličnih " dokazanih " teorija,

zapravo nisu ništa drugo do pukih - teorija.

Opceprihvaćenih ? Da. Dokazanih ? Ne. Nema konkretnih

dokaza tko je gradio piramide, odakle u pustinji erozija na

Sfinzi procjenjena na minimalno 12 000 godina, nastala

usljed, pazite sad - kišnih oborina koje su Sfingu

obasipavale tisućama godina. U Egiptu da, ali pustinjskom i

opće poznatom Egiptu kakav je opisan u čitankama - ne.

Plato u Gizi nalazi se ispod gotovo cijele pustinje i

predstavlja ravnu površinu debelu nekoliko desetaka metara.

Uglavnom, po mom mišljenju... i piramide svugdje po svijetu

i Sfinga i kipovi na Uskršnjim Otocima i Machu Pitchu i

Stonehendge i Jerichon i još masa drevnih građevina nije

gradjena u vrijeme kako piše u čitankama i na način kako

piše u čitankama.

Masa i masa artefakata diljem svijeta upućuje na jednu

čisto drugačiju povijest od konvencionalne koja se nije

mijenjala ni za slovo od 30-ih godina prošlog stoljeca. Ovo

je doba interneta gdje su svi podaci manje vise dostupni u

doba naručivanja bilo koje teško nabavljive i necenzurirane

knjige iz inozemstva, pošto na televiziji, u novinama ili u

dostupnim knjigama na ovim prostorima nećete saznati gotovo

nista ili ćete saznati strahovito malo. Sustav vjerovanja i

predrasude su jedno. Proučavanje i potencijalni argumenti

su nesto čisto drugo.

Jos uvijek je svijest mjerna jedinica za opservaciju

otvorenim očima :) Možemo li opservacijskim procesom kroz

vlastitu unutarnju dijelektiku doći do konkretnih

zaključaka, u vezi, na primjer, vjere i religije ? Bilo bi

interesantno pokušati. Religija i vjera, za početak, nisu

isto. Vjera je stvar pojedinca. Religija je dogmatsko

prezentiranje segmenata vjerovanja putem simbolike ili

inicijacije. Simboličke vjerske knjige trebaju se tumačiti

na način simboličkog i literarnog proučavanja dok su

inicijacijske knjige bazirane na konkretnim činjenicama. I

jedno i drugo ima similarnu kalakteristiku, a to je sustav

vjerovanja. Svaka religija je sustav vjerovanja čija snaga

i proširenost ovise o broju onih koji vjeruju u određen

religijski sustav.

Dogma je ono sto jednu religiju u očima svojih sljedbenika

želi prikazati jačom ili iskrenijom religijom od drugih

religija. U današnje vrijeme okruženi smo dominantnim i

manje dominantnim religijama sa mnoštvom interpretacija

jedne iste stvari - čovjekov položaj u odnosu na Boga.

Svaka religija tumači drugačije čovjekov položaj a

drugačije Boga. Opet, jedna im je stvar zajednička, barem

većini, a to je da se gotovo svih Bogova treba bojati ili

strepiti pred njima. Ukoliko pojedinac to smatra

grotesknim, bizarnim i pomalo bolesnim, pojedinac se

proglašava heretikom ili barem ateistom. Prije se za to

spaljivalo i kažnjavalo. Danas se u pojedinca upire prstom.

Ako nista drugo, barem smo se makli sa mrtve točke.

Religije su obično nastajale kombiniranjem starijih

religija. Krsčanstvo je, recimo, nastalo spajanjem

judaizma, gnosticizma, feničke religije i ( kasnije )

učenja Isusa Krista. Kao i ostale religije, odbacilo je

neke " sitnice " poput gnostičkog učenja da Bog nije bilo

jedan, vec da ih je bilo više. U Gnostici je Jehova, to

jest JHWH proglasavan demonom ili Zlim Demijurgom. Zato se

gnostika danas proglašava herezom a Katari u Srednjem

vijeku bili pogubljivani. Takodjer, ovo ima veze sa još

jednom " herezom " - hermeticizmom, doktrinom starom ( kako

neki smatraju ) nekoliko tisuća godina ( stari Egipat ), u

kojoj se spominje zli demom Y ( YHWH ? ) koji je obmanuo

Mojsija ( kojeg neki zapisi danas proglašavaju visokim

svećenikom egipatskog Kulta Zmije, sa time da Mojsije nije

bilo ime, vec religijski status - Moses ). Znači, ili je

Biblija u pravu...ili Jehova nije bio pravi Bog. Ja samo

impliciram. Ne prejudiciram ništa i držim se golih

činjenica a na vama je da zaključite svak za sebe.

Između Starog i Novog Zavjeta postoje mnoge razlike. U

najblažu ruku, Novi Zavjet je malo " mirniji " od Starog.

Jeste li znali da je najčešće korištena riječ u Starom

Zavjetu nakon riječi Bog - riječ Krv ? U Starom Zavjetu

opisano je mnogo krvavih rituala, feničkih običaja

zazidavanja i ubijanja novorođenčadi u " slavu " Boga itd.

Tijelo Kristovo i Krv Kristova nisu ništa drugo nego

sinonimi za kanibalizam, dok je oltar još uvijek ( makar

samo simbolično ) sinonim za žrtvovanje. Interesantno je da

većina velikih religijsko opredjeljenih ljudi danas živi

potpuno suprotno načelima Biblije. Iskreno, ne vidim koliko

je to u skladu sa duhovnošću i koliko moraju biti jaki

argumenti da sve gore navedeno stave u isti pretinac sa

istom ?!

Ostale religije rade na sličnom principu, no opet,

anomalije među njima smatraju se krucijalnim artefaktima
zbog kojih se vode ratovi još i danas. Znači, da bi

shvatili duhovno, moramo shvatiti šta su to bol i patnja.

Ako nas već kojim slučajem i zaobiđu u životu, moramo dobro

promisliti kako da si ih sami natovarimo na vrat ili ih

barem privučemo na sebe. Osobno, smatram da je duhovnost

starija od bilo koje danas poznate religije i da je više

vezana uz individualan rast čovjeka nego uz dogme i

doktrine koje se nameču kao duhovnost.

Svijest je sukobljena sa mnogo čime, pa bi tako mogli reči

da je od prvih dana čovječanstva suočena sa ljudskom

glupošću. O ovome bi se dalo pisati godinama i

pretpostavljam da se tema još ne bi iscrpila. Od samoga

osvita čovječanstva glupost prati ljudski rod kao sjena.

Povijest nas ne uči životu, kako se kaže, već ljudskoj

gluposti i začaranom krugu ljudskih grešaka iz kojeg se

čovječanstvo nikako ne može iskobeljat. Religija nas uči

poniznosti i strahu od svega i svačega. Magijski okultizam

nas uči da je čovjek Bog glavom i bradom i da je sputan

jedino zakonima koje sam smatra bitnim ili nebitnim. New

Age nas uči da zatvorenim očima prolazimo kroz život,

meditiramo po cijele dane, izigravamo gurue, širimo ljubav

šakom i kapom i još da gledamo da pritom nešto i zaradimo.

Sport nas uci da ako ga vec ne treniramo, onda barem da

ispijamo hektolitre piva i uživamo u pasivnosti. Razni

mladenački " buntovni " pokreti uče nas da droga širi

svijest više nego alkohol. Alo ljudi, doktor Hoffman radio

je za CIA-u, a Leary i McKenna bili plaćeni od američke

vlade da stvore hippy pokret.

Umjetnost nas uči da ne uživamo u njoj nego da ju

seciramo, dijelimo na pravce i podpravce, stvaramo od sebe

ljubitelje jedne a mrzitelje druge vrste umjetnosti.

Djelimo se na klase, kaste, elite, gledamo drugima u

dvorišta a sakrivamo smeće u svome. Svi smo tako prokleto

fini izvan cetiri zida a licemjerje i lažni moral samo su

nepoznate riječi u rječniku. Da bar. U stvari, sve oko nas

nas uči da se priklonimo nečemu. Ako se ne priklonimo

ničemu, opet, drustveno bi mogli pristupiti u tor anarhizma

ili antiglobalizma, religijski u tor ateizma ili

hereticizma, sociološki u tor nihilizma ili mizantropije.

Kakvi god da bili, za nas vec postoji specijaliziran tor.

Mozemo biti također i veliki ljubitelji takozvanih "

teorija zavjere " i tražit sve ono sto nitko prije nas nije

tražio. Znači, ljudska rasa voli stereotipe. U južnim

djelovima SAD-a još i danas većina mrzi crnce. Paradoks je

što je mržnja stereotipne prirode. Boja kože nije. Ako ne

želimo biti dio niti jedne religije, ajmo naći za sebe

adekvatnu sektu. Ako niti to, ajmo naći nekog duhovnog

vođu, nekog gurua koji će nam " otvoriti oči ", " ponuditi

istinu " i " odvest nas na pravi put ".

Kad ljudi shvate da je put svakog pojedinca unikatan put i

da pojedinac čim počne tražit put po kojem netko drugi već

hoda, gubi svoju svrhu, možda homo sapiens postane nešto

više. Nema argumenta, zapamtite, NEMA argumenta za

skretanje sa svog puta i prihvaćanja kolektivnog načina

razmišljanja. Traženje bilo kakve koristi osim vlastite

duhovne satisfakcije već je u startu osuđeno na propast.

Samim time ljudi postaju hodajući zombiji. Kada čovjek

izgubi Duh ( Spirit ), život mu je izgubio smisao.

Bilo kakvo prihvaćanje nekakvog defaulta ( prečca ) je

samo priznavanje vlastitog poraza, zato nije ni čudo što je

današnji svijet - svijet primitivizma, koji se nije

promijenio od vremena spilje, i svijet ljudi bez Duha. Zato

se nemojte začuditi kada jednom otvorite oči i u nevjerici

počnete pored sebe promatrati majmunolike spodobe sa

toljagama i humanoidne kontejnere tupih, praznih i

ispijenih pogleda. Da svatko pogleda samo malo dalje od

nosa, umjesto da pronalazi isprazne isprike i kvazi

argumente, vidio bi da ovo o čemu pišem i nije toliko

daleko od istine.

Mediji od ljudi čine samo ispraznu materiju koja se ne

razlikuje od materije onoga sto drže u ruci i iz čega piju.

Nekad su ljudi ( iako nepotrebno ) ginuli za političke

ideale i posvečivali svoje živote ( iako nepotrebno )

ciljevima postizanja promjena ( bar su oni tako smatrali ).

Danas mladež strepi šta će im se događati sa idolima koji

dva tjedna drže mikrofon u ruci ( glazbeni idoli i

natjecanja ), provode tri mjeseca u Orwellovskoj

dekadenciji ( big brotheri ), ili u teenagerskim serijama

izlažu svoje mlade živote opasnosti, gubeći se po

odjeljcima robnih kuća i izbjegavajući opasnosti koje

vrebaju u ulicama punim modnih dućana.

Dakle, glupost i dekadencija očito imaju mnogo toga

zajedničkog, a ljudi vole i jedno i drugo. Uskoro ćemo se

dijeliti u alfe, bete, game i delte i čika Huxley neće

morat čekat jos 6 stoljeća da dekadencija poprimi punu

formu i sve nas asimilira. Ako to prije nje ne učini Borg.

Dakako, ovdje ne mislim samo na mašinsko / ljudsku

formaciju koja želi uništiti ljudski rod, u tv serijalu i

filmovima Star Trek, već i na mašinsko / ljudsku formaciju

u svakom nesvjesnom čovjeku, koja prijeti da uništi sve ono

ljudsko u njemu. Čovjek je odabrao ovaj život da uči i da

se razvija. Po mogućnosti da nauči što više na svom

duhovnom putu, da daje maksimum sebe drugima i ne traži

minimum drugih za sebe. To je ona umjetnost, onaj plamen

unutar svakog pojedinca. Umjetnost i plamen koje svojataju

sve religije, pritom zamijenjujući čovjekov uzvišen položaj

u Kosmosu za čovjekov ponizan, puzajući, licemjeran i

gotovo bezdušan aspekt izdaje, kako drugih, tako na kraju i

samog sebe.

Sve se vrača, poput jednog ogromnog i nevidljivog njihala,

samo što je ljudsko stado previše slijepo u traženju

posljedica nego razboritom sagledavanju uzroka. Tako da

nimalo ne čude ljudski odnosi koji se do dana današnjeg

nisu promijenili ni za dlaku i jedino što ljude sputava da

jedni drugima ne ulaze u kuće, ubijaju jedni druge i još

više lažu jedni drugima u lice, su sami zakoni koje su

izmislili sami ljudi. Ne zaboravimo da homo sapiens mora

biti dio nekog represivnog sustava sa nizom strogih zakona

jer bez njih on ne bi znao što smije a što ne smije. Znači,

čovjeku drugi moraju pisat zakone jer on nije svijestan

osnovnih moralnih i humanih načela.

Čovjek na taj način može slobodno među četiri zida radit

šta hoće, sve dok nije podložan djelovanju ljudskih zakona

na njega. To je stvarno žalosno. Neki će tvrdit - " pa

društvo je takvo, od samoga početka...probudi se iz iluzije

! ". Moj odgovor bio bi - " to nije argument nego golo

prihvaćanje žalosnog i dekadentnog stanja u koje se ljudski

rod uvalio, i po kojem se ne razlikujemo od nojeva koji

imaju glavu u pijesku ili neke pasivne životinjske

zajednice...poput kokoši kojima je bitno samo da kljucaju,

hodaju unaokolo i tu i tako snesu jaje. Ili stada ovaca ili

nekog goveda, koje šutke u toru prihvaća sve što mu se

nametne ". Znam da u ovom ima više literarne simbolike,

nego konkretnih činjenica, ali...ljudi su već naučeni

slušati o sebi kao o stadu i kao o nečijim slugama, tako da

ne vidim zašto bi to trebalo ikoga zbunjivati ili

vrijeđati. Ne zaboravimo, najviše boli ono čega se bojimo

ili što želimo maknut od sebe a nikako to da učinimo.

Kakve to sve ima veze sa Borg formacijom ? Itekakve. Ljudi

su vec asimilirani od samih sebe jer su slijedili druge.

Velike ideje čiji su predvodnici bili veliki slijepci samo

su se razvile u smjeru koji je bio jedini i logičan za

slijepce koji prate glavnog slijepca, koji opet prati nekog

većeg slijepca. Na internetu sam vidio jednu divnu izjavu o

položaju modernog čovjeka u društvenoj hijerarhiji. Čovjek

je opisan kao biciklist koji pognuto gazi one ispod sebe.

Da neko pita čovjeka zasto je pognut pred nekim - ne bi

znao. Da ga netko pita zašto gazi one ispod sebe - ni to ne

bi znao. Znači, čovjek nesvjesno radi stvari i povodi se za

većinom. kako religijski, tako i društveno, kulturno itd.

Kao majmun. Uz dužno poštovanje majmunima, kokošima, ovcama

i govedu, ipak uzrečice ostaju uzrečice. Jedna od njih je -

" majmun radi ono što majmun vidi ".

Interesantna je također jedna uzrečica, na mnogim mjestima

slikovito objašnjena i ilustrirana - " niti vidim, niti

čujem, niti govorim ". Interesantno je da svi vide, svi

čuju i svi govore. Pitanje je samo - što to ?

Čovjek se i nesvjesno povodi za masom, svojski se trudeći

da njegov vlastiti sustav vjerovanja i vlastita percepcija

budu toliko u skladu sa sustavom vjerovanja i vlastitom

percepcijom drugih, da me iskreno čudi što još postoje čak

i neke jezične razlike u potpuno istovjetnom pristupu

različitim, ili istim stvarima. Bilo da se radilo o

sociološkom, religijskom ili duhovnom aspektu. O Bogu se

kroz tisucljeća vode mnoge kontroverze. U starim religijama

bili su Bogovi. Zatim se uvelo monoteizam i jednog Boga.

Zatim su to napravile i sve ostale kasnije religije. Danas

se smatra da u više Bogova ili Božanstava vjeruju jedino

tamo nekakvi " sotonisti ", " pagani " i ljudi upitne

inteligencije. Ok, ajmo ovako...karakteristike više Bogova

nekad, pridodane su kasnije samo jednom Bogu.

Ajmo poći od aspekta da su prije Bogovi bili svakojaki -

dobri, loši, pa malo dobri pa malo loši, pa malo

osvetoljubivi, pa malo nagli kao djeca, pa ratovali između

sebe, pa ratovali sa čovjekom, pa svojatali čovjeka za

svoje više ciljeve. Uglavnom, ako su te sve karakteristike

prešle na samo jednog Boga ( u svakoj religiji više manje

), meni je osobno onda žao tog Boga, jer mu je pridodano

više ljudskih karakteristika nego bilo čega drugog. A

pazite sad, Bog je Svemoguć. Znači, Bog se može ponašat

poput najgoreg primitivca, naređivat Mojsiju da napravi

pokolj u dva sela " bezbožnika ", osuđivat one koji nisu na

" njegovu sliku " i još tražit od onih koji " jesu na

njegovu sliku " da kleče pred njim i na koljenima pognute

glave uđu u njegovo kraljevstvo. Meni je, moram priznat,

iskreno žao takvog Boga. Ako je Bog stvarno takav, onda

bolje nismo ni zaslužili !!!

Problem je u tome što se u religijskim zapisima ne radi o

Bogu, vec o skučenoj i uskogrudnoj ljudskoj interpretaciji

Boga, prezentiranoj putem srednjovjekovnih kleričko /

dogmatskim spisa čija se interpretacija nije mijenjala do

dana današnjeg. Koliko ja znam, Srednji vijek je daleko iza

nas. Ili možda nije ?!?

Onaj tko tvrdi da može pojmit Boga, za moj pojam je budala.

Onaj tko tvrdi da mu je Bog " naredio " da napravi neki

ratni pohod Njemu u slavu, za mene je psihopat i

umobolesnik. Ljudi sva ova stoljeća i tisucljeća nisu ništa

radili u slavu Boga ili u ime Boga ili Bogova. Radili su to

u ime svoje slabosti i onog sto bi se moglo nazvat zlom u

njima. Osnovni ljudski problem je što ljudi danas Pape

slave kao same Bogove, što dovoljno govori o tome koliko

smo se maknuli od Srednjeg vijeka. Štoviše, imamo i Novu

Inkviziciju, samo što se malo drugačije zove. Ljudi i dalje

puše sve i svašta ko u Srednjem vijeku. Ako je tako, nek im

je sa srećom. Mene, molit ću lijepo, izdvojite iz toga.

Interpretacija Boga trebala bi biti uvjetovana slobodnom

voljom i zaokružena percepcijom svakog pojedinca. U tome se

razlikuju vjera i religija. U percepciji. Vjera je

bezograničena percepcija individualnog. Religija je

ograničena percepcija kolektivnog. Sve što je kolektivno

predstavlja fenomen stada omeđenog granicama tora. Da li

ljudima trebaju torovi ? Da im ne trebaju...ne bi ih imali.

Ljudi će vjerovati u svašta što im se na adekvatan način

prezentira. Neki će to radit svijesno. Neki potpuno

nesvijesno. Ova druga skupina ljudi mnogo više zabrinjava,

jer istima se može, unutar njihove naivnosti, prodati i

servirati sve i sva. Od igle do slona. Najnepotrebnija

stvar, nakon neke glamurozne reklame učinit će se toliko

potrebnom. Najnepotrebniji lijek učinit ce se toliko

potrebnim i posebnim. Da se netko uvjeri koliko je ljudska

ovisnost o lijekovima danas sveprisutna, dovoljno je da uđe

u prvu ljekarnu i uvjeri se na svoje oči i uši kako ljudi

kupuju sve što se reklamira. " Ali ja, gospođo, jesam

bolestan, ali vidite, kao da nisam. Jer, znate, ja uzimam

koldreks ". Koliko ja znam, čovjek kada ima temperaturu,

najbolje je da preleži u toplom krevetu, odmara se, pije

puno C i ostalih vitamina. Temperatura je, također, koliko

znam, odgovor tijela na nešto toksično za njega, što je

došlo izvana i predstavlja prirodan tjelesni proces obnove

i regeneriranja organizma.

No, uzevši nešto što umiri taj proces u rekordnom vremenu,

da čovjek ne bi trebao kod kuće ležati, po mom mišljenju,

jednako je mazohizmu, jer se tijelo forsira prije nego što

završi proces regeneracije. Pretpostavljam da to ide u

korist modernom robovlasničkom društvu gdje radnik dobije

otkaz ako nije " na smrt bolestan ", no u korist pojedinca,

definitivno - ne ide. Ljudi kod većine lijekova niti ne

pročitaju kontraindikacije, niti razmišljaju o tome da je

svačiji organizam drugačiji.

Lijek za jednu osobu može biti otrov za drugu osobu. Ne

treba biti doktor House da se shvati ova analogija.

Također, lijek može biti koristan za jednu a štetan za

desetak drugih stvari. Tako ulazimo u začarani krug iz

kojeg je vrlo teško izaći, osobito ako nismo kroz život

naučili razlikovati prave bolesti i viroze od čiste

hipohondrije. Um je u stanju napravit čuda. Također, u

stanju je napravit čuda i potpuno nekorištenje uma.

Samim time, potpuno je svejedno na koji način razmišljamo i

kako doživljavamo svijet oko sebe. Disati i postojati očito

nije dovoljno. Potrebno se kolektivizirati, ukalupiti

svijest i tako kastrirani gradit svoje male iluzorne

svijetove unutar velikog iluzornog svijeta nemogućnosti i

potpune dominacije nad svim što je ljudsko. Mislite da

pretjerujem ? Od kad je čovjek prvi puta uzeo toljagu u

ruke ( ako ćemo vjerovat evoluciji ), iskoristio ju je da

postane vođa plemena. Kad je netko drugi htio iskazat

neslaganje sa samim vođom, uzeo je u ruke drugu toljagu i "

upečatljivim argumentom " pokazao vođi da nije u pravu.

Ako je vođa preživio napad toljagom i pri tome izgubio

borbu, on se povukao sa vodećeg položaja i nakon što se

povukao, počeo je tražiti istomišljenike koji se više slažu

sa njegovom idejom vođenja plemena, nego sa idejom

novajlije. Tu nastaje prva oporba. Pa, kad se ukazala

prilika, oporba odlazi u prvu šumu i razmišlja na koji

način da skine vlast na koju misli da polaze pravo. Nakon

cijelog dana provedenog u nekoj šumi ( prašumi ), vraćaju

se oboružani drvenim činjenicama...i uskoro započinje nova,

ajmo reći..." rasprava ". I tako u nedogled. Koliko se to

mijenjalo do dana današnjeg ? Gotovo nimalo. Naravno,

metode su sofisticiranije ali suština je ostala ista.

Doduše, danas postoji ono za sto ondašnji ljudi nisu znali

a zove se demagogija, ali da uz demagogiju ne postoje

suptilniji oblici prvobitnih toljaga, e u to me nitko ne

može uvjerit.

Zovite me altruistom, ali nedostatak bilo kakvog

senzibiliteta kod promatranja opetovanih pogrešaka koje se

provlače kroz povijest ljudskog roda, mogao bi samo biti

značajka koja krasi one kojima se život svodi na tri

osnovna elementarna načela ljudske materije - " u se, na se

i poda se ". Osobno smatram da su neki evoluirali od tog

stadija. Neki.

Gledamo li na politiku kao na globalni fenomen njihala ili

penduluma, vidimo da se sve samo klati naprijed - nazad.

Gledamo li politiku kao globalni fenomen klackalice koja se

diže i spušta, i pritom još vrti u krug, mislim da je sve

rečeno. Mene iskreno, demagogija ne interesira. Politika

bez demagogije nije politika, već konkretniji oblik

sociološkog djelovanja. Sredinu u tome svemu ne vidim. Ako

ju netko vidi, neka je pokuša objasniti bez demagogije.

Čovjek ne mora biti poklonik Žižeka da vidi stvari u

svjetlu u kakvom zapravo jesu. No, da li se radi o svjetlu

? Teško.

U svijetu oko nas, na žalost, mnoge su stvari otišle toliko

daleko, da se najnormalnije ljudske osobine smatraju

slabostima, a stečene vanjske karakteristike još od doba

prvih ljudi, smatraju nečim najnormalnijim. Netko ce reći

da su agresivnost, ugrožavanje drugih i strah prirodne

ljudske osobine. Taj koji to tvrdi ili nije normalan ili mu

je toliko opran mozak da razmišlja i djeluje poput loše

programiranog robota ili hodajućeg zombija iz Romerovih

filmova. Psihopatija je, kao, samo nesto što se može naći

kod ekstremnih slučajeva nad kojima se ljudi zgražavaju za

zločine ili teška maltretiranja koja su pojedinci bili u

stanju učiniti. U novinama izađe svako malo neki stupac o

ljudima koji su negdje napravili nešto strašno...ubili,

silovali, mučili. I to, s pravom, osuđujemo.

No, u dnevniku nas slike pobijene afganistanske ili iračke

djece ostavljaju prilično nezabrinutima. Ali, kada se nešto

dogodi u našem susjedstvu, onda se počinjemo zgražavat,

proklinjat drzavu i sustav, tražit zaštitu, mijenjat

zakone. Ajde molim vas...pa to je toliko puta viđen i čut

scenario da već bole oči i uši od opetovane ljudske

kronologije nebuloznih, bizarnih, i groteskno tragikomičnih

situacija za koje jedino potpuno skučeni ljudski um može

naći opravdanja i još ih prezentirat kao nešto potpuno

normalno i kao nešto šta je dio ljudske prirode. Ako netko

u bilo kakvoj situaciji ili pod bilo kakvim okolnostima ima

porive da ozlijedi drugu osobu, ili fizički ili verbalno

kroz dugi period, ta osoba nije ništa više doli

sofisticiranog psihopata koji djeluje u okruženju onih koji

opravdavaju njegova djela ili žmire pred njegovim djelima.

Osoba koja sustavno maltretira godinama drugu osobu a traži

cijelo vrijeme opravdanja za svoje postupke, nije ništa

više od manipulatora i osobe sa teškim problemom psihe i

nedostatka empatije. Osoba koja nema empatiju i opravdava

se ustaljenim Descartesovskim i Darwinističkim animalnim

doktrinama, kao " zakon jačega " ili " najjači opstaju ",

i nije za drugo nego da ju se smijesti u adekvatan prostor

sa sličnima, pa ko opstane, opstane. Ljudski um je u stanju

pronaći najnebuloznija opravdanja za kolektivni

somnambulizam, tj. spavanje sa otvorenim očima i životnu

iluziju za koju misle da je stvarnost.

Možemo li reći da se neki ljudi ponašaju kao da su bez duše

? Ljudi svih društvenih slojeva, naobrazbi, boje kože,

religijske pripadnosti. Možemo. Itekako možemo. Da ne

postoje oko nas ljudi koji kao da su bez duše, ili ajmo

reći, kao da im nedostaje empatije, svijet bi bio puno

ljepše mjesto. Možda ne bi postojale nove vrste cvijeća i

možda ne bi kao Eloi iz Wellsovog romana " Vremenski Stroj

", trčali po livadi držeći se za ruke i pjevajući ( ne

treba ni pretjerivat ) ali bolji svijet od ovoga nije ni

teško zamisliti. Sve dok jedan čovjek ima moć nad drugim

čovjekom i zloupotrebljava tu moć, nitko me ne može

natjerat da vjerujem da ne živimo u doba degeneričnosti i

najelementarnije ljudske psihopatije.

Čovjek zbog svega toga ponekad poželi biti vanzemaljac.

Imati razvijenu svijest da može razlučivati što je dobro a

što je loše, što ima neke određene duhovne vrijednosti za

njega a sto nema. Materijalizam nije jedina sfera ljudskog

postojanja kao što ni materija nije trajan oblik istoga.
Ukoliko vanzemaljske rase postoje ( a vjerujem da postoje

), ne bi li se trebali zapitat da li je naša kolektivna

svijest u stanju prihvatiti nešto nepoznato i

teskoobjašnjivo ?! Stvarno, problemi koji nas okružuju

toliko su bitni za našu svijest da je postalo upravo

nevjerojatno koliko se ljudi zamaraju banalnim stvarima,

izmišljaju vlastite probleme, kreiraju svoj odnos i

interakciju sa drugima na temelju problema i iskustava

stečenih u životu iz kojega nisu izvukli ni jednu pozitivnu

pouku. Samo negativne. Znam da se i negativne mogu gledati

na pozitivan nacin, ali tu treba povući debelu vertikalu

izmedju pozitivnih iskustava koja rezultiraju pozitivnim

lekcijama, i negativnim iskustvima koja rezultiraju

pozitivnim lekcijama, pošto se u slučaju drugih zanemaruje

pozitivna lekcija, nego se sav fokus i svo sjećanje drže

upravo negativnog iskustva. Negativna iskustva i negativna

sjećanja stvaraju, ukoliko nismo svijesni pozitivnih

lekcija, bol, neugodnost i strah. I jedno i drugo i treće

su niske frekvencije koje utječu na svijest i slobodan

razvoj svjesnosti.





2. REFLEKSIJA SVIJESTI NA MISTERIJE I SVE STO JE NEPOZNATO



Sve misterije našega planeta, ili bolje reći naše planete

Gaie, tj. Zemlje, mogu biti vrlo lijepe za proučavanje, za

one koji pronađu interesa za to, ili lijepe za analiziranje

i uspoređivanje, za one koji nađu više afiniteta za to.

Misterije ljudskog roda i misterije koje su se odigravale

paralelno sa ljudskom evolucijom ( ma kakva ona da bila ),

nisu ništa novo za one koji su barem malo, u određenom

periodu zivota, zavirili u neke knjige kojih na našem

području i nije bilo baš mnogo, ali dovoljno da čovjek

stekne kakvu takvu sliku o mitovima, legendama, pučkim

predajama, fenomenima i općenito stvarima koje bi se ( još

i dan danas ) mogle smatrati natprirodnim i neobjašnjivim.

Kao što sam malo natuknuo u prvom djelu, nema konkretnih

dokaza koji osporavaju da se oko nas i u našoj bližoj i

daljnjoj povijesti, kao i u sadašnjosti, nisu odigravale i

ne odigravaju se pojave izvan svakog racionalnog

objašnjenja i konvencionalnog naučnog pristupa. Mogu se

jedino pokušati osporiti činjenicama i teorijama. To bi

značilo da se teorije pokušavaju osporit drugim teorijama,

dok neke teorije teže odredjenim kompromisima pa pokušavaju

spojiti ugodno sa korisnim i davati uvid u sve vrste

teorija, pokušavaju nekako pronaći balans između njih.

U današnje vrijeme, kruta pragmatika, koncencionalan i

praktičan način razmišljanja, te težnja ka racionaliziranju

svega što se može i malo teže može staviti u sferu

racionalnog, doveli su do doga da su prihvaćenije upravo

one teorije koje pristupaju fenomenima i misterijama na

racionalan način i lako objasnjiv način. Takve teorije su

obično najzastupljenije i najeksponiranije, te ih se moze

naći u školskim čitankama, leksikonima, znanstvenoj

literaturi, obrazovnim i dokumentarnim programima na javnim

tv i radio postajama, novinama i magazinima, kao i na

velikim i poznatim internet stranicama.

Spomenute teorije koje teže ka određenim kompromisima među

teorijama koje su u suštini potpuno suprotne, zastupljene

su u pseudoznanstvenoj i popularnijoj beletrističkoj

literaturi. O njima se ne uči u školama i nisu toliko

zastupljene u javnosti, ali su svejedno prisutne u

dovoljnoj mjeri da čovjek na njih obrati pažnju. Upravo je

ovo jako bitno - obratiti pažnju. Nije nikakva tajna da

većina ljudi prati samo najpovršnije stvari kakve se daju

naći na svakoj tv i radio postaji, te novinama, magazinima

i žutom tisku. Većina ljudi, također, ne obraća toliko

paznju na ono što se masovno ne prezentira u javnim

medijima ili se na određeni način u istima ne reklamira.

Proces kritike kod pojedinca, samim time postaje strahovito

upitan i u tom slučaju se može komotno ustvrditi da takvi

ljudi obično traže samo ono sto se nalazi iznad površine.

Svaka, ali svaka informacija koja putem javnih medija dođe

do nas je mnogostruko mijenjana, prilagođavana, cenzurirana

i na svakojake načine distorzirana. Nalik na dječju igru

pokvarenog telefona. Nemojmo se zavaravati da renomirane

novinske agencije žive za to da ljudima pružaju potpunu

istinu o svemu sto se događa oko nas. Novinske kuće, i one

renomiranije i one marginalnije, gledaju prije svega da

opstanu i na svoju urednu zaradu. Zarada se najbolje

postiže iz senzacionalizma i onoga što ljudima najviše

treba i što ljudi najviše traže. Pošto se prije nije znalo

što to ljudima najviše treba, mediji nisu bili toliko

eksponirani. Danas, mediji diktiraju kako će ljudi ne samo

gledati na svijet oko sebe, nego i doživljavati svijet oko

sebe.

Znači, ljudima se servira sve na pladnju a većina je sa

time i više nego zadovoljna. Prije su u tv programima

voditelji ravnopravno debatirali i razgovarali sa svojim

sugovornicima. Danas je to rijetkost. Ljudi su željni lake

zabave i svega sto im služi za opuštanje. Ono što je malo

kompliciranije, poput primjerice, evropskih dramskih

filmova, bit ce slabo praćeno zbog sporta, politike, raznih

plitkih showova, holivudskih blockbustera ili isforsiranih

estradnih glazbenih emisija. Dobro, možda nemam pravo biti

toliko subjektivan, ALI, poanta i dalje stoji ! Televizija

je, uz nekoliko iskra u mraku, poput dokumentarnih emisija

i nekoliko emisija o kulturi, izgubila edukativnu nit.

Novine nisu ništa bolje. Istina u svemu tome postoji, ali

ili se nalazi u malim postocima ili je toliko zakamuflirana

i vješto izmješana sa neistinama, da čovjek stvarno mora

biti uskraćen za čula sluha i vida, da to ne primijeti.

Tu dolazimo do treće vrste teorija. Takve teorije su obično

bizarne, neprovjerene ( u nedostatku boljeg izraza ),

odbacivane, ismijavane ili u najboljem slučaju ignorirane.

Pardon, u najboljem slučaju nisu niti doprijele do manjeg

broja ljudi, a kamo li do malo šireg ili šireg kruga ljudi.

Što je interesantno, vecina tih teorija obicno nisu ništa

više od pukog ploda mašte jednog ili nekolicine ljudi. Ono

što je malo interesantnije, je cinjenica da postoje teorije

koje je malo teže odbaciti, a plod su rada malo veceg broja

ljudi, sa odredjenim renomeom i kredibilitetom ( kako za

koga naravno ). Ono što je najinteresantnije, je cinjenica

da se veliki broj tih malobrojnih teorija, gotovo u vecini

toga podudara.

Ovdje cu iznijeti samo neke od tih malobrojnih teorija, pa

tko zeli, može ih malo dublje proucit, a kome se vec u

startu ucine smiješnima, moze ih u startu preskocit. Stvar

slobodne volje i prava pojedinca da prosudi sam za sebe što

mu najbolje odgovara, što mu manje odgovara ili što mu

nikako ne odgovara.



I. VANZEMALJCI

Postoje li vanzemaljci ? Ako ćemo ići elementarnom logikom

i zaključiti da u životu nismo sreli niti jednog, mogli

bismo reći da ne postoje. Osobno, sklon sam vjerovati da

postoje. Zašto ? Uz vlastiti sustav vjerovanja vjerujem

također i vlastitoj intuiciji. Naravno, to nekom drugom ne

mora značiti apsolutno ništa. Jedni mogu tvrditi da ne

postoje jer nema konkretnih dokaza za to. Drugi će tvrditi

da postoje jer nema konkretnih dokaza da ne postoje, iako

organski ne mogu smisliti riječ " dokaz ", koja za mene

predstavlja samo skup činjenica sa kojima se većina naspram

manjine presedanski složi. Ništa više od toga.

Ako ćemo govoriti o činjenicama, e tu je cijela priča već

mnogo interesantnija. Sa jedne strane imamo gomilu

znanstvenika koji bilo što pripisuju prirodnim fenomenima.

Ono što ne mogu proglasiti niti prirodnim fenomenima,

pripisuju fenomenima prirodnih fenomena. Meni je savršeno

jasno da su neki ljudi u stanju vidjeti vanzemaljce u

šalici čaja ili pod krevetom. Sve bi bilo prekrasno da se

radi o malenoj brojci paranoičnih individualaca koji

drhture puni tikova ispred kamera i nepovezanim glasom

pričaju kako su ih oteli Pokemoni, Miki Maus, Pajo, Šiljo,

Štrumfovi ili leteći medvjedići. No, bojim se da je cijela

ta priča oko vanzemaljskog fenomena malo šira, dublja i

slojevitija. Ljudi obično grade mišljenja na temelju onog

što procitaju u novinama, vide na javnoj televiziji ili

pročitaju u dvije tri knjige koje su prevedene na ovim

prostorima. I naravno, zaključe da su sve to gluposti.

Ok. Ajmo opet malo koristit elementarnu logiku pa

konstatirat da je svemir ogroman. Ako ima i granice, iz

naše perspektive još je uvijek " beskrajan ". Ili stvarno

beskrajan. Milijarde planeta i stotine milijuna sunaca.

Milijuni galaksija. Sve brojke su, pretpostavljam, još i

minorizirane u odnosu na ( vjerojatno ) stvarne brojke.
Moje pitanje je : koliko čovjek treba biti lud da previdi

te brojke i bez imalo problema konstatira da je apsolutno

nemoguće, da osim Zemlje, u cijelom svemiru postoje

desetine, stotine, tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća,

milijuni ili milijarde naseljenih svijetova ?!?!?!

I da nitko nikad nije tvrdio da je kontaktirao vanzemaljce,

da priče nekih ljudi nisu inspirirale autore sf romana,

crtanih romana, serija i filmova, sve bi to bilo prilično

dovoljno da kažemo da NE MOŽEMO ustvrditi i biti sigurni da

život u svemiru ne postoji. E sad, ljudi kao ljudi, vole

sebe smatrati nečim što je toliko superiorno, toliko

uzvišeno, toliko iznad, over i uber svih i svega, svega i

svačega, da su se u stanju čudom cuditi, kako pobogu može u

svemiru postojati neka rasa. Ajde ok, mogu postojati neke

primitivne...neki jednostaničari, možda. Ali, da postoje

razvijenije civilizacije od nas ? E, to nikako.

Prvo, kako bi oni putovali do nas kada MI nismo još niti

primirisali brzini svjetlosti, a kao što je opće poznato,

jedino bi nam warp pogoni pogli pomoći da putujemo u

najudaljenije djelove poznatog svemira. I tako razmišlja

vecina ljudi, zaboravljajući pri tome, da se jos nismo niti

malo maknuli sa elementarne fizike, a kvantna fizika

proglašava se utopijom čim se udalji od tvrde i ustaljene

znanstvene doktrine. Znanost uzima samo ono što joj je

potrebno da se opravda ono što većina ljudi smatra

racionalnim. Planck se ignorira, dok se Newton diže u nebo

a Einsteinove najjednostavnije jednadžbe smatraju svetinjom

i nečim što nitko ne može prevazići. Ako to nije znanstveni

mainstream, onda ne znam što je ?!

Kvantna fizika i kvantna mehanika, kao i sve ono što se

smatra istraživanjima " propalih " znanstvenika, dakle,

pseudoznanošću, na potpunim su marginama znanstvenog

undergrounda. Raketni program od početka je bio osuđen na

propast, a to što su ljudi malo mrdnuli van Zemlje i

eventualno malo hodali po Mjesecu...velika stvar. Milijarde

dolara potrošenih na 90 posto neuspjelih eksperimenata.

Jedino što se pokazalo progresivnim bilo je odašiljanje

satelita i to pretežno u vojne svrhe. Dakle, Einsteinov

životni rad sveden je na to, da na temelju njegove

brilijantnosti naprave atomsku bombu koja je odnijela

tisuće života ( i čije se posljedice osjećaju i dan danas

), a životni rad tisuća rocket scientista sveden je da se u

orbitu lansiraju sateliti koji se koriste u vojne svrhe.

Mobilna telefonija ? I to, ali niti blizu prioriteta.

Ali opet, naše rakete koje izgledaju poput prastarih

puščanih metaka i koje uzrokuju da NASA-ini znanstvenici

otvaraju šampanjac svaki puta kada se neka ne raspadne još

u atmosferi, mjerilo su superiornosti tehnologije kojom

polagano ali sigurno kročimo po svemiru. Vama se to čini

smislenim ? Meni ne. Tako da, svaki puta kada se na vojnim

radarima ili na radarima kontrolnih tornjeva avio kompanija

pojave čudne točkice, koje mjenjaju smijer, brzinu, kut i

nagib, i jos bezobrazno nestanu u djeliću sekunde,

znanstvenici mogu komotno, zavaljeni u naslonjace,

ustvrditi da je NEMOGUĆE da su to letjelice neke ( ili

nekih ) razvijenijih civilizacija. Upamtite, rakete su

mjerilo kozmičke superiornosti i nema šanse da se nekakvi

čudni tanjuri li cigare šepure po nebu jer se to kosi sa

zakonima gravitacije.

E, tu im u usta upada Bob Lazar. Znanstvenik koji je

godinama radio za NASA-u i koji je dobio nogom u dupe čim

je poceo tvrditi da je bio dio tajnog NASA-inog projekta

suradnje sa vanzemaljcima i da je na svoje oči imao prilike

vidjeti jedan NLO, ući u njega i prodiskutirati sa

vanzemaljskim znanstvenicima na kom principu radi. Znam,

ovo zvuči smiješno. No ne zvuči vise nimalo smiješno kada

Lazar počinje u detalje opisivati vanzemaljsku tehnologiju

i koristiti formule koje su Zemaljskim naučnim krugovima

jos prilično nepoznate. Dovoljno je samo reći da svaka

vanzemaljska letjelica, prema riječima Boba Lazara, ima oko

sebe vlastito gravitacijsko i elektromagnetko polje.

Gravitacijsko da može mijenjati smijer, kut, brzinu i

visinu po volji, a elektromagnetsko da može prolaziti kroz

ono što mi nazivamo četvrtom i petom dimenzijom.

Da je u pitanju samo Bob Lazar, ok. No tokom zadnjih 35

godina počinje u javnost istupati niz renomiranih

znanstvenika koji su radili za vojsku, mornaricu,

avijaciju, NASA-u i jos poprilično mnogo vladinih

organizacija. 2005. godine održan je ogroman summit manjeg

dijela njih, nazvan Disclosure Project, gdje se oko 150

znanstvenika okupilo da bi argumentirano i dokumentacijski

pojasnili sa čime su se sve susretali. Napomenimo još

jednom da su dotični znanstvenici samo vrh ledene sante

onih koji su imali bliska ili manje bliska iskustva sa

NLO-ima. Meksička vlada 2004. godine priznala je postojanje

NLO-a i dala hrpetinu video dokumentacije koju znanstvenici

nikako nisu mogli objasniti.

Priče o susretima sa NLO-ima, otmicama, mutilaciji stoke i

ljudi i ostalih ugodnih i neugodnih stvari, mogu se naći na

svim djelovima planete, među ljudima svih staleža, boja i

zanimanja. Interesantno je da se ovdje ne radi o pukim

pričama čobana sa Anda, koji žvaču lisce koke i vide

"svašta " oko sebe, ili shamana koji na ayahuasci ili

pejotlu komuniciraju sa " svim " i " svačim ". Sve su ovo

normalne price normalnih ljudi. U masi slučajeva

pribjegavalo se detektorima laži, regresivnoj hipnozi i

najveći dio njih uspio je proći sa nepromijenjenom pričom i

zbunjenim izrazima ispitivača koji nisu znali što da misle

o svemu tome.

Uglavnom, previše je činjenica, svjedoka, istovjetnih priča

i detalja koji se slažu u svim segmentima, da bi se sve to

moglo komotno objasniti.

Većina je od vas citala Danikena. Neki su mozda procitali i

Sitchina. Nemojte se naći uvrijeđenima, ali niste pročitali

skoro pa ništa. Čast i jednom i drugom autoru, ali oba

predstavljaju samo pučkoskolsku čitanku prema onome sto je

napisano i istraženo u zadnjih 25, 30 godina.

U moru teško zanemarivih činjenica i dokumentacije ljudi

koji su bili u kontaktu sa vanzemaljcima ( najčesće putem

samog vizualnog promatranja ili putem otmica ), broj onih

koji tvrde da u rukama imaju nešto konkretno u vezi

vanzemaljskih rasa vrlo je malen. Iako je malen i u većini

slucajeva manje kredibilan od prvih slučajeva, daleko od

toga da je potpuno zanemariv.

Medju istaknutijima je Stewart Swerdlow, znanstvenik koji

je radio početkom osamdesetih godina na Montauk Projektu,

tajnom projektu američke vojske, koji je trebao biti

nastavak Filadelfijskog Eksperimenta. Opcepoznata činjenica

je da je tijekom Filadelfijskog Eksperimenta ratni brod

U.S.S Eldridge potpuno nestao sa radara. Manje poznato je

da je brod - potpuno nestao. Dokumentacija iz Montauka i

Filadelfijskog Eksperimenta danas je dostupna i svatko

zainteresiran može malo googlat i pronaci što želi ( ako

želi, naravno ). Ono što je krasilo Montauk, nije bila samo

poveznica sa Filadelfijskih eksperimentom, već usavršavanje

tehnika doktora Willhelma Reicha u svrhu masovne mentalne i

umne kontrole ljudi.

Ljudski mozak je ništa više nego jedan veliki lijepi

organski software koji se može pod hipnozom i putem

djelovanja elektromagnetskih, svjetlosnih i zvučnih impulsa

fragmentirati i defragmentirati po volji. Stewart tvrdi je

radio kao programer za vanzemaljske rase, u svrhu

manipuliranja kolektivne ljudske svijesti. Također se tvrdi

da je rađeno na putovanju čovjeka kroz hipersvemir (

supersvemir ) putem Delta T antene i stolice iz Montauka (

utjecaj elektromagnetkog polja unutar oktaedra na DNK

subjekta, korištenjem Hartmanove mreže i titranjem

geoloških struktura - između ostalog ).

Ono što opisuje Stewart and Co., ne razlikuje se od sličnih

priča iz tajnih vanzemaljskih baza smještenih na području

južnog dijela SAD-a i Novog Meksika.

Što se tiče poznatih Danikenovih teorija o astronautima iz

svemira koji su prije milijun godina posjetili ili

prebjegli na zemlju i stvorili ljudsku rasu, ili

Sitchinovih teorija o legendarnim Enkijima i Anunakijima

koji su također stvorili našu rasu, Stewartove teorije su

daleko šire i obuhvatnije. Stewart spominje 12 rasa + jednu

rasu, koje su dale svoj DNK i kreirale ljudski rod. Ovo se

u nekoj mjeri podudara sa Danikenovom teorijom i Sitchinom

i njegovom teorijom o Edenskom Vrtu. Od svih rasa koje

Swerdlow spominje, najčešće čuta imena kod ostalih autora (

čiji je rad potpuno nevezan uz Stewartov ), su Greysi (

Graysi, Grejevi ) ili mali sivi ( ljudi kažu mali zeleni )

sa insektoidnim ocima. Stewart tvrdi da oni nisu imali

nikakve veze sa stvaranjem ljudskog roda već da su samo

radnici i svojevrsni robovi jedne daleko moćnije rase koja

ih je sama stvorila. Ta se druga rasa spominje kod dosta

izvora, i koja je zadnjih godina otvorila mnoge kontroverze

u NLO i pseudoznanstvenim krugovima, a to je reptilska,

Draco ili Drakonijanska rasa.

Znam da neki ljudi vrište od smijeha kada čuju za ovo, ali,

na žalost, ne postoji niti jedna drevna civilizacija koja

ne spominje reptile u mitološkom ili u čisto pučko

predajnom obliku. Kipovi, freske, priče i legende kod

većine se naroda poklapaju. Istina je da su mitovi puni

simbolike. Opet, pune su je i religijske svete knjige, tako

da je opet u pitanju stvar individualniog sustava

vjerovanja. U dosta svjedočanstava, uz sivu se rasu

najčesće spominju reptili. Obje rase su navodno čisto zlo i

služe višoj kasti astralnih demona, otimaju ljude i koriste

ih kao energetske baterije držeći ih u zatvorenom oboru

zvanom Zemlja. Swerdlow također opisuje povijest svemira od

njegovih početaka, evoluciju rasa i ratove koji su se

vodili u doba dok je naša planeta bila još užarena lopta.

Star Trek ili ne, utopija ili ne, paranoja ili ne... ili

samo čiste gluposti, o tome najbolje da odluči svatko za

sebe.

Rase koje se jos spominju kod Stewarta i kod nekih drugih

izvora, iako ne toliko često ko siva i reptilska rasa, su

Pledijska ( Nordijska ) rasa ( humanoidna rasa jako slična

ljudima ), Sirius A rasa ( vitka visoka bića koja su na

najvišem stupnju svijesti i tehnologije ) i Rigelska rasa (

bivša humanoidna rasa koju su reptili genetski dotjerali do

ružne izopačene rase koja danas navodno nalikuje više

greysima nego ljudima i koja danas služi reptilima ).

Navodno da ako se stvari ubrzo ne pokrenu u samoj ljudskoj

svijesti i ukoliko se ne ubrza ljudski spoznajni proces,

čeka nas sudbina Rigela. Dosta izvora objašnjava da su rase

na višem stupnju svijesti i kreću se u dimenzijama (

denzitetu ) iznad naše, dok se našom dimenzijom mogu

služiti po volji i kretati se van našeg linearnog vremena i

našeg trodimenzionalnog prostora te da mogu kontrolirati

naše vrijeme i naš prostor po volji.

To najbolje i najzornije objašnjavaju Laura Knight -

Jadczyk i Arkadiusz Jadczyk, na temelju visegodišnjih

iskustava sa channelingom. Laura i Ark ukazuju da je moguć

kontakt sa višim rasama na čisto mentalnom i misaonom

nivou. Ako uzmemo u obzir hermetički princip da je sav

svemir mentalan a misao da je esencija realnosti, mogao bi

se naći smisao u svemu tome. Iako je sam izraz channeling (

kanaliziranje ) dosta podvrgnut kritikama i smatran nečim

što je potpuno nemoguče, informacije koje su iznijeli Laura

i Ark u Kasipejskim Transkriptima ( Cassiopaea ) su i više

nego intrigantne, pogotove one koje se tiču vanzemaljskih

rasa, dominacije sive i reptilske rase,

multidimenzionalnosti, stupnjeva svijesti, denziteta,

kvantne fizike, paralelnih univerzuma i simultanosti.

Milton William Cooper i Carla Turner bavili su se

istraživanjem vanzemaljskih otmica i opčenite agende

vanzemaljskih rasa na Zemlji. Carla Turner umrla je od

tumora 1996. godine, dok je M.W. Cooper ubijen u jednom

američkom rezervatu pod bizarnim okolnostima.

Senzacionalizam ili ne, potpuno je nebitno. Autori koje sam

naveo samo su jedni od malobrojnih koji se bave ( ili su se

bavili ) tematikom ufologije i opčenito vanzemaljaca.

Interesantno je također, da je Gene Roddenberry, legendarni

tvorac Star Treka ( Zvijezdanih Staza ), inspiraciju o

vanzemaljskim rasama dobio nakon nekoliko channeling

kontakata. Za kraj bi jos bilo dobro napomenuti da

vanzemaljsko pitanje svakog dana ima sve više i više

interesenata, no opet, bez poznavanja svijesti i samih

sebe, teško da ćemo moći i nazrijeti djelić istine o samim

vanzemaljskim rasama.


II. DUHOVI, ANĐELI I DEMONI

Za ova područja ne moram niti napominjati koliko ima

svjedočanstava kroz stariju i noviju povijest te koliko ima

raznoraznih oblika dokumentacije u vezi navedenih tema.
Govoreći o bilo kojoj od tih tema, moramo imati jasno

iskristaliziranu jednu misao - svi navedeni oblici (

entiteti ) nisu materijalne prirode i ne pripadaju

materijalnoj prirodi. Dakle, sa materijom kakva je nama

poznata, nemaju apsulutno nikakve veze. Neki od nas vjeruju

u život poslije života, neki ne vjeruju. Neki opet vjeruju

u život prije i poslije života, neki opet, ne vjeruju.

Sasvim nebitno i, da opet napomenem, stvar sustava

vjerovanja pojedinca.

Da li umiremo i stvarno umiremo, na bilo kojem planu, da li

dalje odlazi misao, da li dalje odlazi naše eteričko tijelo

( duša ), da li idemo u Raj, Pakao, u Valhallu, da li se

inkarniramo kroz reinkarnativni proces, da li smo bili i da

li cemo biti obuhvaćeni kotačem Dharme ili samom Karmom, da

li ćemo otići na neko mjesto iz nasih najdivnijih snova ili

noćnih mora, nitko sa sigurnošću ne može reči.

Kod ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, priče se

preklapaju gotovo do najsitnijih detalja. Kod ljudi koji su

doživjeli astralnu projekciju, također. I jedni i drugi

vidjeli su sebe - van tijela. Prvi su u 99 posto slučajeva

vidjeli sjajnu i blješteću bijelu svjetlost. Sve se ovo

poklapa sa dosta religijskih, mitoloških i okultnih

tekstova. Regresivnom hipnozom mnogi ljudi su " odlazili "

u prošle živote. I tako dalje, i tako dalje...

Znači, nešto bi ipak moglo postojati. Naravno, poštujem

volju svakog pojedinca da ustvrdi da ne postoji ništa nakon

smrti.

Na temelju visegodišnjeg iskustva i proučavanja navedenih

tema, teško da mogu ostati suzdržan i objektivan, tako da

se unaprijed ispričavam što neka moja razmisljanja, do

kojih sam došao na temelju teoretskog, spoznajnog i

praktičnog procesa, neće možda zadovoljiti većinu u

pojedinim, gotovo svim ili apsolutno svim segmentima.

Kada govorim o teoretskom ili teorijskom procesu, prije

svega mislim na literaturu koju sam jednim manjim djelom

naveo na poleđini ove knjižice i čijim ću autorima biti

vječito zahvalan što su mi u određenim periodima zivota

postepeno otvarali oči svojim mislima, djelima, idejama i

stavovima.

Pod spoznajnim procesom, prije svega mislim na intuitivne i

emotivne spoznaje, kada sve usvojeno teorijskim putem, bude

potpuno absorbirano u cijelom čovjekovom biću. Jednostavno,

shvaćanje i čitanje emotivnim centrom, srčanom čakrom ili

samim srcem ( kako kome bolje odgovara ) i pretvaranje

cijelog teorijskog procesa i tuđih misli u svoje vlastite

putem takozvane metode Fulcanellijevog čekica, tj.

postepenog razbijanja teorijskih dijelova raznih materijala

dok se ostanu sitni djelići koji se upotpunjuju u vlastiti

spoznajni mozaik. Bilo bi pretenciozno reći da je moj

vlastiti mozaik potpuno složen, jer bih istog trena sam

sebi skočio u usta i postao kontradiktoran sebi. Nipošto.

Ali, smatram da je i ovo, možda za nekoga malo, meni

strahovito bitno i da je to nešto što me čini strahovito

ponosnim što živim i što imam priliku učiti i spoznavati.

I na kraju, pod praktičnim procesom, ili procesom

praktikuma, mislim na meditacije, kriye, pranayama yogu,

reiki, vrill, kundalini tehnike i razne oblike duhovnih

vježbi i tehnika, o čemu ću vise pričati malo kasnije.

Dakle ovako. Udahnite duboko :)

Čovjek je savršena božanska kreacija koja predstavlja

savršen spoj materije i antimaterije, fizičkog i eteričkog,

opipljivog i duhovnog. Čovjek je Svemir za sebe, cjelina

koja obuhvaca Univerzume i dio cjeline koja tvori Kosmos.
Čovjek se sastoji od milijarda Univerzuma koji se nalaze u

svakom čovjekovom atomu, a opet, čovjek predstavlja jedan (

gotovo najmanji ) dio jednog Univerzuma. Čovjek je

simultano biće koje istovremeno egzistira na različitim

nivoima postojanja, od kojih su neki viši od našeg, a neki

niži. Neki " lijevo " od našeg. A neki " desno ". Čovjek

simultano postoji i " hijerarhijski " i " paralelno ".

Univerzuma ima beskonačno mnogo. Protežu se kroz materiju,

kroz astral i kroz hipersvemirsku ravninu koje se kasnije u

obliku antimaterije na određene načine povezuju sa

djelovima materije i tako kreiraju nove Univerzume. Čovjek

je spoj duše, uma i tijela. Kad tijelo umre, duša i um idu

dalje. Duša i um tvore svijest, podsvijest i supersvijest.

Podsvijest je cijelo vrijeme na određene načine povezana sa

astralnim nivoima dok je supersvijest povezana sa

hipersvemirskom ravninom. Kroz proces reinkarnacije, čovjek

prolazi " razrede " i savladava lekcije koje određuju na

koji način će se manifestirati i kako će se manifestirati u

slijedećoj inkarnaciji. Sporije savladavanje lekcija - duži

inkarnativni proces za dušu. Pricip putovanja duše kroz

inkarnacije i nivoe svijesti mogao bi se opisati poput

jajeta sa bjelanjkom i dva žumanjka ili dva nasuprotno

okrenuta kišobrana. Prvi i posljenji nivo su svjetlost i

misao - Jedno i Sve. Zatim idu nivoi ( bilo gdje u cijelom

Univerzumu ) - subatomski, nivo povezanih atoma ( minerali,

stijene, biljke, jednostanični organizmi ), nivo

insektoidnog i sličnog života, nivo životinjskog (

animalnog ) života, nivo ljudskog i ostalog humanoidnog

života - gornja fizikalna sfera, nivo višeg vanzemaljskog

života - donja astralna ravnina, kontemplacijski nivo gdje

odlazi duša koja " čeka " da " ide dalje " i u kojoj

prebivaju opčenito sve duše nakon što napuste bilo kakav

oblik materije ( tijela i slično ), te u kojoj obitava naše

Više JA - srednja astralna ravnina, nivo viših oblika

svijesti u kojoj obitavaju anđeli, arhanđeli, demoni i

ostali visoki entiteti koji su većini ljudi gotovo

nepoznati ili potpuno nepoznati, nivo na kojima obitava

naše Najviše JA - ( Oversoul, Nad Duša, po nekima Karma )

JA iznad svih oblika simultanosti i JA koje određuje gdje

ćemo se i kako ćemo se inkarnirati i kakve lekcije ćemo

prolaziti. I na kraju, već spomenuti nivo Jednog, Izvora,

Univerzalne Kozmičke Inteligencije, Božanske Inteligencije,

Boga, Božjeg Uma, Najvišeg Uma, Tvorca, Svjetlosti, Misli,

Najviše Energije, Najviše Frekvencije, Ljubavi,

Stvoritelja, Kreatora, Najuzvišenijeg Stanja Uma ili Oblika

Svijesti, Ničega, Svega, Uma ili Duše...nazovimo kako nam

se sviđa i kako želimo. To je dio najvećeg ciklusa duše,

koja prolazi sve nivoe a istovremeno postoji na svim

nivoima. Svaki " hijerarhijski " nivo ima beskonačno mnogo

" paralelnih " nivoa ili dimenzija. Stupanj svijesti, nivo,

denzitet, dimenzija i ravnina nisu jedno te isto, već nešto

mnogo kompliciranije, za što bi se trebalo ispisati

stranica za jednu podeblju knjigu. Istovremeno možemo biti

npr. atomi, životinje, ljudi, više svijesti, anđeli, demoni

i Sve i Ništa. Istovremeno, svi nivoi nalaze se u najmanjem

djeliću čovjekova atoma i čovjek se istovremeno sastoji od

beskonačno mnogo takvih Univerzuma. Na taj način, najmanji

ciklusi prestavljaju najmanje djelove najvećeg ciklusa,

koji istovremeno prestavlja najmanji dio najmanjeg ciklusa,

koji je veći od najvećeg ciklusa. Čovjekov najmanji djelić

atoma skup je svega toga, a opet, čovjek je skoro najmanji

dio svega. Malo se vrti u glavi, zar ne ? :) Najmanji

čovjekov djelić atoma ili najmanji djelić DNK je zapravo

sam Bog - Jedno - Ništa - Sve itd, a opet čovjek kao

cjelina samo je mali, mali, mali dio toga. Važno je

napomenuti da su vrijeme, prostor i materija samo proizvod

naše svijesti, našeg uma, naše simultanosti i samog Boga -

Izvora.

Ukoliko me ne proglasite ludim, nadam se da će ovo mozda

pomoći nekima da vide i druge aspekte pojašnjavanja

Čovjeka, Svijesti, Materije, Duše, Simultanosti i samih

Ciklusa Postojanja. Što naravno ne znači da je sve baš tako

sve kako sam spoznao i napisao. Ne mora biti točno

apsolutno ništa, može biti točno nešto, a može biti točno

apsolutno sve. Na vama je da odredite svatko za sebe.





III. MEDITACIJA I OSTALE DUHOVNE VJEŽBE I TEHNIKE

Kada bismo upotrijebili najednostavniju analogiju i

pokušali dati adekvatan odgovor na pitanje što je to

meditacija, mogli bismo jednostavno reći da je meditacija

sve. I uzvišeno stanje svijesti i uzvišeno stanje uma. Za

meditaciju nije potrebno ništa više od volje da se bolje

upoznaju svi aspekti sebe. U svijetu danas postoji na

tisuće različitih vrsta meditacija od kojih svaka skupina

ima svoj pristup i neka osnovna naćela kako pristupiti

kojoj meditaciji. Nema meditacije koja nije bazirana na

disanju.
Disanje omogućava i uvjetuje naše postojanje na fizičkom

nivou i upravo je zato bitno - naučiti disati. Još je

bitnije naučiti - pravilno disati.

Ono sto nam meditacija omogućava je spoznavanje jednog

potpuno novog svijeta - svijeta tišine. Svijet tišine ne

razlikuje se mnogo od viših nivoa svijesti. Svijet tišine

dio je svijeta harmonije a svijet harmonije opet je dio

Univerzuma koji je u nama i čiji smo mi sami dio. Oni koji

zaziru od svakog oblika meditacije trebali bi se zapitati

da li i obično sjedenje u stolici, šetnja prirodom, čitanje

knjige ili bilo kakav drugi način opuštanja nije zapravo

jedan oblik meditacije. Naravno da je. Ljudi očekuju pri

svakom spomenu meditacije veliku količinu guruizma, ljude

koji sjede na stablima ili levitiraju iznad zemlje. To se

zovu predrasude i nepoznavanje osnovnih načela meditacije.

Hoćemo li koristiti meditaciju da umanjimo stres, da

sredimo misli, da odemo u hipersvemir, da dotaknemo

nirvanu, da odemo do Boga, da upoznamo sebe, da odemo u

sebe, da odemo u astral, da se spojimo sa Višim Ja, da se

spojimo sa Nad Dušom ( Oversoulom ), da se povežemo sa

jednim, sa Izvorom, sa Kosmosom, Univerzumom, Svemirom,

Suncem, paralelnim realnostima, vatrom, zemljom, vodom,

zrakom, vjetrom i hoćemo li pritom stajat, sjedit, ležat,

biti u lotosovoj pozi, imat ruke na prsima ili pored

tijela, koristit afirmacije, zamolbe, upute, simbole,

zvukove, arhetipove, boje ili hoćemo li nešto vizualizirat,

prepustiti se struji svijesti, otvarat čakre, vrtit čakre,

balansirat čakre, pustit misli da teku ili ispraznit um od

misli.......sasvim je nebitno, pošto ne postoji univerzalan

model koji vrijedi isto za dvije osobe.

Svaka meditacija utjeće na određeni način na frekvencije i

energije koje se nalaze oko nas i u nama. Zamislimo da smo

radio prijemnici koje samo treba podesit na odgovarajuću

valnu duljinu. Netko ce pronaći svoju valnu duljinu. Netko

neće. Stvar osobnog izbora. Najuporniji će mozda otkriti

cijeli raspon valnih duljina i moći će se, ajmo

pretpostavit, polagano osposobljavat za primanje sve viših

frekvencija i novih oblika energija koje su uvjetovane tim

frekvencijama.

Sve oko nas je energija. Energija je dio nas kao što smo mi

dio energije. Energija se proteže kroz beskonačan raspon

frekvencija. Tako da je sve i frekvencija. Što je viši nivo

svijesti, svjesnosti i nivo simultanosti, to je energija

jača ( veća, šira, dublja ), a frekvencija viša.

Energetski centri ( čvorista ) koji povezuju naše eteričko

i fizicko tijelo, nazivaju se čakre. Postoji 7 ( 7 + centar za uzemljenje )

čakri unutar tijela - korijenska, sakralna, solar pleksus,

srčana, grlena, čeona ( pinealna, treće oko ) i krunska.

Svaka čakra ima svoju boju a svaka boja ima svoju

frekvenciju.

Oko nas se također nalazi zaštitno energetsko polje zvano

aura.

Energetski centri teže spajanju eteričkog sa elementima

digestije, regenerativnosti, cirkularnosti i

respiratornosti - elementima zemlje, vatre, vode i zraka.

Simultanim postojanjima i ciklusima povezujemo se sa Jednim

- Bogom u Četiri Aspekta God Minda - ljubav, volja,

mudrost, kreativnost ( kreacija ).

I ne zaboravite jednu strahovito bitnu stvar. Držite se

Svjetla i budite dio njega. Sunce nije samo obična

zvijezda, već izvor svjetlosti i života.



IV. NOVI SVJETSKI POREDAK, ILLUMINATI, MASONI I MATRIX

Zadnjih godina pojavilo se podosta teorija, koje neki

smatraju teorijama zavjera, drugi poluistinama a treći

istinama koje su konačno počele isplivavat na površinu.

Kada je riječ o samim konspiracijama ili zavjerama, bitno

je usputno spomenut da ljudi prilično olako upotrebljavaju

taj izraz. Zavjere postoje, naravno, na odredjenim nivoima,

u svakom domačinstvu, manjoj zajednici, većem kolektivu,

grupama, udruženjima itd. Postoje svugdje. Mogu biti

potpuno bezazlene a mogu biti i potpuno opasne, ponekad i

kobne. Živimo u svijetu koji je maltene oblikovan

zavjerama, tako da je dosta teško odredit, tko se zapravo

trudi ponudit nešto što je više od pukog nagađanja i

teoretiziranja, a tko radi na tome da širi neistine i da

pritom ima koristi od toga.

Zadnjih godina moglo se pročitat svega i svačega u lako

nabavljivoj i teže nabavljivoj literaturi. Obično je teže

nabavljiva literatura ( ona koja nije tiskana u milijunima

primjeraka i koja se može nabavit u svakoj knjižari )

ujedno ( ne uvijek ) i malo teže " probavljiva ". No opet,

nekako sam se naučio pratiti intuiciju i ne se povodit za

time da li je nešto dostupnije ili nije, nego se čisto

usredotočit na informacije, izvore informacija, pa

usporedit sa slicnim tekstovima i sličnom literaturom, pa

se malo po malo dobije nekakva slika koja može, ali i ne

mora imati veze sa našim prvim predodzbama o tome što

zapravo čitamo i proučavamo.

Naravno, povodeći se za općepopularnom, pseudoznanstvenom,

" konspiracijskom " i beletrističkom literaturom, otkrio

sam da su ipak one opceprihvaćene knjige, iako odudaraju od

znanstvenih, povjesnih ili društvenih, samo malo

nabildanije teorije koje se već u prvim koracima trude da

spoje ugodno sa korisnim, to jest, da masama daju malu dozu

mistifikacije ali već iza prvog zavoja ili krivine počnu

usporavat. Kod manje poznate ali u užim krugovima vrlo

cijenjene literature sličnog sadržaja, može se naći teorija

koje su itekako škakljive i koje bi već na teoretskom nivou

mogle ozbiljno uzdrmat mase, pa taman da se tiskale i u

najgorem žutom tisku.

Jedne od najegzotičnijih teorija su teorije o masonima kao

mracnoj organizaciji koja zajedno sa iluminatima vlada

svijetom tisućama godina ( navodno jos od Atlantide i

Lemurije ili kontinenta Mu ), zatim teorije o kraljevskim

porodicama koje vladaju svijetom uz pomoč masona i

iluminata, i koje su svojevrstan spoj ljudskog i reptilskog

entiteta, tj. imaju velik postotak reptilske genetike, tako

da osoba "plave krvi " može mijenjat ( putem demonskih,

seksualnih ili magijskih rituala ) oblik iz čovječjeg u

reptilski i obratno. Interesantno je da su reptili postali

nezaobilazni dio bilo kakve nove literature koja proučava

područja poput ufologije, okultnog ili mističnog. Čak i

političkog života. Smatra se da svijetom vladaju reptili i

hrane se ljudskom energijom ( kao sto se ljudi hrane mesom,

voćem i povrćem ), te da putem svojih sluga - greyseva,

kraljevskih krvnih linija, iluminata i masona insceniravaju

sve sukobe, ratove i općenito sve vidove stvaranja

negativne energije i straha, kojima se hrane. Navodno je

reptilski gen onaj famozni trinaesti gen rasa koje su

donirale gene za stvaranje čovječanstva i taj gen navodno

vlada nasim R - Kompleks centrom u malom mozgu, izaziva

agresije, strahove i općenito sve oblike nižih frekvencija.

Također je interesantno da kada je fetus u maternici, ima

reptilski oblik.

Neki materijali upućuju na masonstvo i iluminatstvo u samom

crkvenom, političkom, društvenom, monetarnom i medijskom

vrhu. Interesantno je vidjeti velike gradove čije su glavne

građevine smještene unutar pentagrama, ili obeliske koji

prezentiraju falusne simbole a nalaze se u mnogim velikim

gradovima ( gledajući na taj način i neboderi bi mogli

predstavljat falusne simbole ), kao i reptile u grbovima

kraljevskih porodica, država i unija. Ili sakrivenu

simboliku na gotovo svakom koraku, putem velikih

korporacija, u logotipovima velikih kompanija, u reklamama

itd... Koliko su te teorije istinite ili nisu, najbolje da

svatko provjeri za sebe. Materijala ima stvarno mnogo i

jedina prepreka ozbiljnijem proučavanju može biti

nezainteresiranost ili smatranje dotičnih teorija čistim

budalaštinama, no, opet moram napomenut, da se kao i kod

ufologije, neki materijali opasno podudaraju a neki

materijali tvore čak i vrlo zanimljive cjeline.

Interesantna je također i teorija o matrixu ( matriksu ),

tj. hipnotičko perceptivnom kontrolnom sistemu koji

nekoliko tisuća godina ili čak nekoliko stotina tisuća

godina drži ljude zatočenicima vlastite i kolektivne

sputane svijesti. Nesto poput priča u filmovima " Matrix ",

" Grad Tame ", " Logan`s Run ", " THX 1138 ", " Carobnjak

Iz Oza ", " Metropolis ", " Blade Runner " ili u

Kusturičinom filmu " Underground ", samo što zapravo

teorije o matrixu sežu još u doba Platona i ranog

gnosticizma, ezoterije i hermeticizma, veda, ranog budizma

i kabale. Interesantno da se sve ove drevne doktrine slažu

da čovjek mora balansirat tri osnovna centra - 1. motorički

( nagonski / seksualni / ego centar ), 2. emotivni i 3.

intelektualni centar, da bi sebe doveo u potpunu ravnotežu

i shvatio više aspekte sebe. Samim time, matrix ( ukoliko

stvarno postoji ), neće imati toliku kontrolu nad

pojedincem. No, pošto su šanse da se tri osnovna centra u

čovjeku ( raspoređena kroz energetske centre - čakre )

usklade i dovedu u balans i ravnotežu, gotovo jednake nuli,

čovjek će, na žalost, još jedno vrijeme morati provesti u

matrixu, bilo da se radi o matrixu kojeg spominju u "

konspirativnoj " literaturi, bilo da se radi o matrixu

kojim svaki covjek sputava sam sebe. Ovdje treba povući

referencu sa onim sto ste do sada pročitali na tu temu (

ovdje i drugdje ) pa zaključite sami da li vam je

prihvatljiviji pragmatski ili transcedentalni pogled na

cijelu stvar.

Opet, i teorije o matrixu mogu dovest do čisto subjektivne

interpretacije koja se kasnije pokušava stavit pod okrilje

objektivnog. Slično je i sa teorijama o Novom Svjetskom

Poredku ( NWO - New World Order ), izrazom kojim su se Bush

stariji, Bush mlađi, Kissinger, Clinton i cijela vojska

vodećih ljudi, voljeli koristiti da bi objasnili Vrli Novi

Svijet. Tu se moram složiti sa dobrim djelom "

konspirativne " literature i ustvrdit da putem današnjeg

medijskog, monetarnog, trgovačko - lančanog, političkog i

općenito društvenog jednoumlja, steriliteta i dekadentne

regresije, čovjek nije niti daleko od toga da postane

mašina, hodajući zombi ili samo izbezumljena ovca koja se

povodi za stadom i strepi od lovačkih pasa i pastira.

U tom pogledu, potpuno se slažem sa piscem Davidom Ickeom.

Legendarni stand up komičar Bill Hicks jednom je vrlo

lijepo opisao položaj modernog covjeka - " slobodan si da

radiš sve što ti se kaže ". Ni Laura Knight, po mom

mišljenju, nije daleko od istine sa konstatacijama o

represiji koja utječe na svaki segment čovjekova razvoja i

slobode, opisujući svijet kao bivše mjesto iz Kafkinih

romana a sadašnje iz Orwellovih. Ja bih nadodao - i buduće

iz Huxleyevih ili Phillip Dickovih romana. Ne daj Bože -

Lovecraftovih.

Dakle, da li nam se sprema Novi Svjetski Poredak ? Možda.

Da li će nas za koju godinu sve čipirati i na radnim

mjestima, fakultetima i školama zvati rednim brojevima,

šiframa ili simbolima ? Moguće je. Da li će malobrojna

elita ( koja sada " hipotetski " vlada svijetom i ljudima),

pokazati svoju punu moć i dati čovjeku do znanja da se

njime moze dominirati i javno, a ne vise tajno ? I to je

moguće. Hoće li se spustiti vanzemaljci i zavladat javno

svijetom ili ce doći drugi koji će svijet ostavit na miru

ili ce doći treci koji će svijet uvesti u eru blagostanja i

mira ? Danas me ništa više ne bi iznenadilo. Da li u

dualnom svemiru tama mora postojati da bi sa svijetlom

činila savršenstvo i cjelovitost Božanske Kreacije ? Na ovo

najbolje da svatko odgovori sam za sebe.

Danas u ovom kaosu koji vlada na Zemlji stvarno ništa ne

može iznenaditi. Ipak, jedna stvar stoji - ljudi prvo

trebaju postat ljudi, a kad postanu ljudi trebaju postat

svjesni sebe u svom punom sjaju. Tek onda, ali tek onda,

možda sve ovo postane vrlo bitno. Ili vrlo nebitno. Čovjek

sa otvorenim očima je čovjek čija se svijest proširila, i

tom čovjeku tolerancija i shvaćanje i prihvaćanje sebe i

drugih ne predstavlja nikakvu prepreku. Dok čovjek ne

shvati koliko je univerzalan, multi dimenzionalan,

simultano postojan i duhovno slobodan od materije - a

istodobno u fizičkom obliku spojen - vezan sa njome i dio

nje (a ona dio njega ), čovjek neće nikada biti ni

približno svjestan svojih pravih potencijala. Ovako, čovjek

će samo biti rob materije i rob kolektivne percepcije, ma

koliko on sebe smatrao jedinstvenim i individualnim.

- 14:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #